French

English

Svenska

Deutsch

Russia

Arabic

Portug
.

Spanish

Italian

Norsk
HOME

PROTOKOLI
SIONSKIH MUDRACA


ILI   JEVREJSKA ZAVJERA    Četvrto Srpsko Izdanje ( 1934, 1939, 1941, 1994 )

( Specijalno WEB izdanje 1997 )

Ovako je počelo...

Prvih dana ruske revolucije 1917. godine iz tajne arhive Ministarstva unutrašnjih
poslova, a po naredbi predsjednika Privremene revolucionarne Vlade masona
kneza Ljvova, bile su izdane jevrejinu Vinaveru ( "spiritus rektor" konstitucione "
kadetske " ruske stranke ) koja su se ticala jevrejstva. Jedan činovnik pomenutog
ministarstva zadržao je i revers primopredaje.



Između ovih akata nalazio se jedan dosije na čijim koricama je stajalo: "predmet
austrijskog podanika Teodora Herzla". U ovim koricama nalazio se, između
ostalih, jedan dokumenat na starojevrejskom i na francuskom jeziku.

Na gornjem desnom kraju ovog dokumenta bilo je napisano: "Starješinama
Siona".



Ovaj natpis značio je da je dokumenat određen samo za jednu malu elitnu
grupu vodećih ličnosti jevrejskog naroda.



Drugi dokumenat SA ISTOM SADRŽINOM, do koga se došlo drugim putem,
dospio je prvi put u rusku javnost krajem prošlog stoljeća i to pod naslovom "
PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA", koji mi i donosimo.



PREDGOVOR RUSKOM IZDANJU


" Protokoli skupova sionskih mudraca " koji se u ovoj knjizi štampaju, bili su prvi
put objavljeni na ruskom jeziku 1905. godine, u drugom izdanju knjige Sergeja
Nilusa: " Veliko u malom ". Rukopis je bio dobiven od jedne osobe koja je
izvršila tačan prevod sa originalnih dokumenata, ukradenih od jednog uticajnog
rukovodioca frankmasonstva u Francuskoj.

Kada su " Protokoli " bili objavljeni, zaštitnici " progresa " i " potištenog plemena
" pokušavali su da obesnaže utiske koje su oni izazivali, nazivajući ih

" apokrifnim ", ali kad se oni čitaju sada, poslije svega što smo preživjeli za
vrijeme naše " velike beskrvne revolucije ", nehotično osjećaš kao da ovi "
Zapisnici " protiču onaj strašni put kojim se naša nesrećna Otađbina survala na
dno propasti pod rukovodstvom Jevreja i masona.

" Protokoli " predstavljaju jedan dobro smišljen u svim detaljima plan, po kome
Jevreji grebu osvojenju svijeta. Znatan dio toga plana već je ostvaren i ako mi ne
dođemo k sebi blagovremeno, nama prijeti neminovna pogibija.

" Poslije pojave "Protokola" prvi put u štampi, većina Rusa primila je ova otkrića
jevrejskih planova skeptički, podrugljivo, kao običnu senzaciju. Sumnja u
originalnost " Sionskih protokola " nije izazvala čak ni pokušaje da se oni
provjere. Olaki skepticizam uopšte se ne može opravdati, on je u nas više puta
stvarao atmosferu nemara i aljkavosti koja je samo raspaljivala prohtjeve
lukavstva i nevjerstva unutrašnjih i spoljnih neprijatelja. Strašno je ignorisati
sadržinu dokumenata koji odražavaju u sebi, kao u ogledalu, sva naličja
posljednjih revolucija. Bili " Sionski protokoli " autentični ili ne oni služe ljudima
kao ključ i za naše nerede i meteže"

Tako su pisale " Moskovske Vjedomosti " 1910. godine

Sad, pak, u 1918. godini, poslije "velike revolucije" ne može a da se ne utvrdi
pravilnost toga zaključka.

" Protokoli " služe kao ključ ne samo za prvu našu neuspjelu revoluciju, nego i za
drugu, u kojoj je jevrejstvo odigralo tako kobnu za Rusiju ulogu.

" Sionski protokoli " daju " osnovu i crteže po kojima će se izatkati
samoraspadanje hrišćanske kulture".

I toliko su više oni poučni za nas, svjedoke samoraspada Rusije, koji žudimo za
njenim preporođajem, jer su u njima otkriveni putevi koje su neprijatelji
hrišćanstva obilježili u cilju našeg porobljavanja.

Samo sa poznavanjem tih puteva možemo se uspješno boriti protiv neprijatelja
Hrista i hrišćanske kulture.




PREDGOVOR SRPSKOM IZDANJU



Sada, kada je veoma teško nabaviti čuvene "Protokole Sionskih Mudraca", jer se
oni sada uništavaju po tajnom nalogu jevrejske egzekutive od strane njenih
agenata ( na teritiriji sovjetske Rusije uništava se zajedno sa knjigom i njen
sopstvenik ), smatramo da je krajnje vrijeme da se širi krugovi naše čitalačke
publike upoznaju sa ovim djelom, u kojem su osobito jasno istaknuti razvitak i
suština tajne i po čovječanstvo kobne jevrejsko - masonske zavjere protiv
Nejevreja cijelog svijeta.

Ohola, zločinačka, neizmjerna, iskonska i što je najstrašnije, bezobzirna vjerska
mržnja, neobično izbija iz svih redova ovih protokola; ona vri....ključa i preliva
se iz lonca prepunog najodvratnije zlobe i osvete, ona već predosjeća bliski kraj
svog vjekovnog strpljenja kada će moći da prospe cijelom svijetu otrov
bratoubilačke klasne borbe, anarhije i sveopšte bijede, da uništi sve, što smo
vjekovima stvarali i smatrali za sveto, pa onda nad preostalom ljudskom masom
lišenom razuma i svakog moralnog osjećanja ostvari carstvo Velikog
Internacionala sa judejskim carem "Doma Davidova ". Svoj konačan cilj i
zločinački plan ta banda Sionskih Mudraca nastojala je da krije od očiju
nepozvanih a služi se svim sredstvima kao parolom:

" cilj opravdava sredstvo ".

Senzacioni proces u Bernu ( 1953. godine ) koji se pretvorio u komediju sa
unaprijed određenim krajem, samo je potvrdio da ni podmitljivost, ni
krivokletstvo zaluđenih ili beskarakternih Nejevreja nije pomoglo jevrejstvu da
dokaže " neistinitost " " Protokola ".

Doista su smiješni pokušaji jevrejstva da opovrgnu autentičnost " Protokola ",
kada ono djelima svojih pisaca ( Jakov Kljackin, Luj Levi, časopis lože Bnaj-Brit,
memoarima vođe cionista Teodora Hercla i drugih ) i svim svojim postupcima
stalno potvrđuje njihovu istinitost i činjenicu, da

" izabrani narod " stalno svim sredstvima teži da zavlada svijetom pomoću
svojih vjernih a često nesvjesnih sluga-raznih internacionala.

U Bernskom procesu jevrejstvo nije uspjelo da opovrgne tačnost objavljenih "
Sionskih protokola ". Novine, koje se nalaze u rukama jevrejskih kapitalista,
objavile su namjerno netačan izvještaj o suđenju u Bernu. Rezultat suđenja pak je
stvarno sljedeći: optuženi Haler, Ebersold i Majer oslobođeni su optužbe i
tužilačka strana ima da im plati troškove; glavni optuženi knjžar Silvijo Šnel
osuđen je svega na 20 švajcarskih franaka globe i na plaćanje 5/18 svih sudskih
troškova za prestup člana 14 zakona grada Berna o " nemoralnoj literaturi

Protokol broj 1.



Pravo je sila. Sloboda je ideja. Liberalizam. Zlato. Vjera. Samouprava. Despotizam kapitala.
Unutrašnji neprijatelj. Gomila. Anarhija. Politika i moral. Pravo jačega. Neoborivost masonsko -
jevrejske vlasti. Cilj opravdava sredstva. Gomila je slijepac. Politička azbuka.
Partijski razdori.
Najcjelishodniji je način uprave autokratija. Alkohol. Klasicizam. Razvrat. Princip i pravila
masonsko - jevrejske vlade. Teror. Sloboda, jednakost, bratstvo. Princip dinastičke uprave.
Uništenje privilegija gojske aristrokratije. Nova aristrokratija. Psihološki račun. Apstrakcija
slobode. Smjenjivanje narodnih predstavnika.



...Odbacivši frazerstvo, mi ćemo govoriti o značaju svake misli, a sravnjavanjem i
zaključcima osvjetliti okolnosti !



Dakle, ja formulišem našu sistemu sa našeg i gojskog* gledišta.


Treba napomenuti, da su ljudi sa rđavim instiktima mnogobrojniji od dobrih, pa
prema tome najbolji rezultati u upravljanju njima postižu se nasiljem i
zastrašivanjem, a ne akademskim rezonovanjem. Svaki čovjek teži ka vlasti, svaki
bi htio da bude diktator, kad bi samo mogao, ali je pri tome rijedak onaj koji ne bi
bio gotov da žrtvuje sveopšte dobro radi postignuča svoga ličnog blaga.


Šta je zadržavalo grabljive životinje koje se zovu ljudi?

Šta ih je rukovodilo do danas?



U početku društvenog uređenja oni su se potčinili gruboj i slijepoj sili; docnije
zakonima, koji su u stvari ta ista sila, samo maskirana. Izvodim zaključak da je po
zakonu prirode pravo u sili.



Politička sloboda je ideja, a ne fakt. Ovu ideju treba umjeti primjenjivati, kad je to
potrebno, da se idejnim mamcem privuku narodne snage u svoju partiju, ako je
ona namislila da slomije drugu partiju koja se nalazi na vlasti. Ovaj zadatak
postaje lakši ako se protivnik i sam zarazi idejom slobode, takozvanim
liberalizmom, te zbog ideje popust u svojoj moći. Tu će se i ispoljiti trijumf naše
teorije: olabavljene i



__________________________________________________


*) Goj je jevrejska riječ kojom Jevreji zovu svakog onog koji nije
Jevrejin pa ma kojoj narodnosti on pripadao,


popuštene dizgine uprave onog časa, po zakonu bića, prihvata i prikuplja
nova ruka, jer sljepa sila naroda ne može ni dana probaviti bez rukovođe i
nova vlast samo zauzima mjesto stare koja je oslabila od liberalizma.



U naše vrijeme pojavila se vlast zlata koja je zamijenila liberale upravljače. Bilo je
vrijeme kad je upravljala vjera. Ideja slobode je neostvarljiva, jer niko ne umije da
se koristi njome umjereno. Treba samo za izvjesno vrijeme prepustiti narodu
samoupravu i ona se ubrzo pretvara u razuzdanost. Od tog momenta počinju
nicati međusobne rasprave, koje uskoro prelaze u društvene bitke, u kojima
države gore i njihov značaj pretvara se u pepeo.



Da li se država iznutra u vlastitim trzavicama, ili unutrašnje nesuglasice bacaju
pod vlast spoljašnjih neprijatelja, tek u svakom slučaju ona se može smatrati kao
nepovratno propala; ona je pod našom vlašću. Despotizam kapitala, koji je sav u
našim rukama, pruža joj slamćicu za koju se država, htjela ne htjela, mora držati; u
protivnom slučaju ona se kotrlja u propast.



Onoga, koji bi po svojoj liberalnoj duši rekao, da su rezonovanja ovakve vrste
nemoralna, ja ču da upitam: ako svaka država ima dva neprijatelja, i ako joj je u
odnosu prema spoljnom neprijatelju dopušteno i ne smatra se za nemoralno da
upotrebljava svakojake mjere u borbi, kao na primjer, neupoznavati neprijatelja sa
planovima napada ili odbrane, napadati na njega noću ili sa neravnim brojem
ljudi, zašto bi se onda takve mjere u odnosu prema gorem i opasnijem
neprijatelju, rušiocu društvenog stroja i blagostanja, mogle nazvati i
nedozvoljenim i nemoralnim?



Može li se zdrav, logičan um pouzdati da uspješno rukovodi gomilama pomoću
razumnih ubijeđenja ili savjeta, kada su moguće protivrječnosti, pa ma i
besmislene, ali koje se mogu učiniti prijatnije narodu koji površno shvata i
razumjeva? Rukovodeči se isključivo sitnim strastima, praznovjericama,
običajima, tradicijama, i sentimentalnim teorijama, ljudi u gomili i ljudi gomile
podležu partijskom cijepanju koje ometa svaki sporazum, čak i na podlozi
potpuno razumnog savjeta i



uvjerenja. Svaka odluka gomile zavisi od slučajne ili podmetnute većine, koja,
zbog neznanja političkih tajni, donosi apsurdnu odluku koja unosi klicu anarhije u
upravu.



Politika nema ničega zajedničkog sa moralom.



Vladalac koji se rukovodi moralom nije političar, te stoga nije ni čvrst na svome
prijestolu. Ko hoče da upravlja mora pribjegavati i lukavstvu i licemjerstvu.
Velike narodne osobine - otvorenost i poštenje - poroci su u politici, jer oni
obaraju sa prestola bolje i sigurnije nego najači neprijatelj. Ove osobine treba da
budu atributi gojskih država, mi pak ne moramo se rukovoditi njima.



Naše pravo je u sili. Riječ pravo je apstraktna i ničim nedokazana misao. Ta riječ
ne znači više nego: dajte mi ono što hoću, da bih time pribavio dokaz da sam jači
od vas.



Gdje počinje pravo? Gdje se svršava ono?



U državi, u kojoj je slaba organizacija vlasti, bezličnost zakona i vladaoca koji su
obezličeni umnoženim zbog liberalizma, pravima, u toj državi ja crpim novo
pravo: da jurnem po pravu močnog i da zbrišem sve postojeće poretke i ustanove
i da stavim svoju ruku na zakone, da preustrojim sve ustanove i da postanem
gospodar onih koji su nam prepustili prava svoje sile, odrekavši se njih
dobrovoljno, liberalno...



Dok se sve savremene vlasti kolebaju i ljuljaju, naša če vlast biti neoboriva i jača
od drugih, jer ona će biti nevidljiva sve dotle, dok se toliko ne učvrsti da je već
nikakvo lukavstvo ne može potkopati.



Od privremenog zla, koje smo sada prinuđeni da vršimo, proizaći će dobro
nepokolebljive uprave koja će uspostaviti pravilan tok mehanizma narodnog bića,
poremećenog liberalizmom. Rezultat opravdava sredstva. Obratimo pažnju u
našim planovima ne toliko na ono što je dobro i moralno, koliko na ono što je
potrebno i korisno.



Pred nama je plan, u kome je strategijski izložena linija, od koje ne možemo
odstupati bez rizika da vidimo rušenje mnogo vjekovnih radova.



Da bismo izradili i pripremili cjelishodna dejstva, treba imati u vidu: podlost,
kolebljivost, nepostojanstvo gomile, njenu nesposobnost da razumije i poštuje
uslove sopstvenog života, sopstvenog blagostanja. Treba pojmiti da je moć gomile
slijepa, nerazumna, da ona ne rasuđuje, da samo osluškuje na desno i lijevo.
Slijepac ne može voditi slijepe a da ih ne dovede do propasti - članovi gomile,
bukači iz naroda, ma i genijalno pametni ali bez razumijevanja u politici ne mogu
se pojavljivati u svojstvu rukovodioca gomile a da ne upropaste cijelu naciju.



Samo ono lice koje je iz djetinjstva pripremano za autokratiju može znati i čitati
riječi sastavljene iz političkih uslova.



Narod, prepušten samom sebi, to jest bukačima i vođama iz njegove sredine,
sam sebe ruši i lomi partijskim razdorima, izazvanom težnjom za vlašću i
počastima i neredima koji iz toga proizilaze. Mogu li se narodne mase mirno,
bez takmičenja, da razmisle, da upute poslove svoje zemlje koji se ne mogu
mješati sa ličnim interesima? Mogu li se one braniti od spoljašnjih neprijatelja? To
se ne da zamisliti, jer plan razdrobljen na toliko dijelova koliko je glava u gomili
gubi svoju cijelinu, pa prema tome postaje nepojmljiv i neizvodljiv.



Samo autokratno lice može izraditi planove opširne i jasne, u jednom redu koji
čini raspodjelu svega što se nalazi u mehanizmu državne mašine; iz toga treba
zaključiti da se cjelishodna za jednu zemlju uprava mora skocentristai u rukama
jednog odgovornog lica. Bez apsolutnog despotizma ne može postojati civilizacija
koju ne sprovode mase več njihov rukovođa, pa ma ko on bio. Gomila je
barbarin koji ispoljava svoje barbarstvo u svakoj prilici. Čim se gomila dočepa
slobode, ona je ubrzo pretvara u anarhiju koja je sama po sebi najviši stepen
barbarsva.



Pogledajte na pijane životinje, onesvješćene vinom, na čiju je neograničenu
upotrebu dato pravo zajedno sa slobodom. Nećemo valjda dopusti da i naši dođu
dotle....Narodi gojski zanijeti su alkoholnim napitcima, a omladina njihova
ošašavila je od klasicizma i ranog



razvrata, na koji ih je podbadala i nagonila naša agentura - guverneri. lakeji,
guvernante - u bogatim kućama, pomoćnici, kelneri, i naše ženskinje - u mjestima
gdje se goji vesele i zabavljaju. U ove posljednje ja ubrajam i takozvane dame iz
svijeta, njihove dobrovoljne sljedbenice u raskoši i razvratu.



Naša je parola sila i licemjerstvo. Samo sila pobijeđuje u stvarima političkim,
naročito ako se ona krije u talentima koji su neophodni za državnike. Nasilje mora
biti princip, a lukavstvo i licemjerstvo pravilo za sve vlade koje ne žele da stave
svoju krunu pred noge agenata kakve bilo nove sile. Ovo zlo je jedino sredstvo da
se dođe do cilja - dobra. Prema tome mi ne smijemo prezati od podmićivanja,
prevare i izdajstva. kad oni treba da posluže postignuću naših ciljeva. U politici
treba umijeti bez kolebanja uzimati tuđu svojinu ako se pomoću nje možemo
dočepati pokornosti i vlasti



Naša država, idući putem mirnog osvajanja, ima pravo da zamijeni strahote rata
neprimjetnijim i cjelishodnijim kaznama kojim treba podržavati teror koji dovodi
do slijepe poslušnosti. Pravična ali neumoljiva strogost največi je faktor državne
sile: ne samo radi koristi nego i u ime dužnosti, pobjede radi, mi se moramo držati
programa nasilja i licemjersva.

Doktrina računa toliko je jaka koliko i sredstva koja ona upotrebljuje. Prema tome
mi ćemo trijumfovati i potčiniti sve vlade svojoj nadvladi ne toliko pomuću samih
sredstava, koliko doktrinom strogosti.. Dosta je da znaju da smo neumoljivi pa da
prestane svaka neposlušnost.



Još u stara vremena mi smo u narodu prvi put uzviknuli sloboda, jednakost
bratstvo, tako mnogo puta od tada ponavljane od nesvjesnih papagaja koji
odasvud doletješe na ove mamce, sa kojima oni odnesoše blagostanje svijeta,
istinsku slobodu ličnosti, ranije tako dobro zaštićenu od pritiska gomile. Tobože
pametni, inteligentni Goji nisu se snalazili u apstraktnosti izgovorenih riječi, nisu
primijetili protivrječnosti njihovog značenja i uzajamni odnos među njima, nisu
uvidjeli da u prirodi nema jednakosti, ne može biti slobode, da je sama priroda
ustanovila nejednakost umova, karaktera i sposobnosti, kao i potčinjenost njenim
 zakonima, nisu
razmislili da je gomila slijepa, da su njeni vođe - bukači izabrani od njene sredine
radi upravljanja, u pogledu politike takvi isti slijepci kao i ona sama, da čovjek
posvećen, pa ma bio i ludak, može da upravlja, a neposvećen, pa ma bio i genije
ništa neće u politici razumjeti. Sve su to Goji izgubili iz vida.



Međutim, na tome se temeljila i zasnivala dinastička vladavina; otac je predavao
sinu znanje toka političkih poslova, tako da ga niko nije znao sem članova
dinastije, i nije mogao izdati njegovu tajnu narodu kojim se vlada i upravlja. U toku
vremena smisao dinastičke predaje pravog stanja političkih poslova bio je
izgubljen, što je poslužilo uspjehu naše stvari.



U svim krajevima svijeta riječi "sloboda, jednakost, bratstvo" uvrstale su u naše
redove, preko naših slijepih agenata, čitave legione, koji su oduševljeno nosili
naše zastave. Međutim te su riječi bile crvići koji su podgrizli blagostanje Goja,
uništavajući svugdje mir, spokojstvo, solidarnost, rušeći sve pred osnove njihovih
država. Vi ćete vidjeti docnije da je to poslužilo našem trijumfu; to nam je pružilo
mogučnost, između ostalog, da dograbimo u svoje ruke najvažniji adut - uništenje
privilegija, drugim riječima same suštine gojske aristrokracije, koja je bila jedina
protiv nas zaštita naroda i zemlje. Na ruševinama prirodne nasljedne
aristrokracije, mi smo podigli aristrokraciju naše inteligencije, na čelu svega -
novčane.

Cenzus ove naše aristrokracije mi smo ustanovili u bogatstvu, koje od nas zavisi, i
u nauci, koju pokreću naši mudraci.



Naš trijumf je bio olakšan još i time što smo u opštenju sa potrebnim nam ljudima
uvijek uticali na najosjetljivije strane čoviječjeg uma - na račun, na pohlepnost, na
nezasitost i nezajažljivost materijalnih potreba čovjeka; a svaka od tih pobrojanih
čovjekovih slabosti, najposlije uzeta, sposobna je da ubije inicijativu, stavljajući
volju ljudi na raspoloženje kupcu njihove djelatnosti.



Apstrakcija slobode pružila je mogućnost da se gomile ubijede da vlada nije ništa
drugo nego upravnik na dobru sopstvenika zemlje - naroda, i da se ti, upravnici
mogu mijenjati kao pohabane rukavice.



Okolnost pak da se narodni predstavnici mogu smijenjvati stavljala ih je na
raspoloženje nama i našim ciljevima





Protokl broj 2.



Ekonomski ratovi su osnov jevrejske prevlasti. Pokazna ( previdna ) administracija i "tajni
sastanci" . Uspjesi razornih doktrina. Uloga štampe. Prilagođavanje u politici. Vrijednost zlata i
dragocijenost jevrejske žrtve.



Za nas je neophodno potrebno da ratovi, po mogućnosti, ne donose nikakve
teritorijalne koristi; to će prebaciti rat na ekonomsku osnovicu i narodi će u našoj
pomoći sagledati silu naše prevlasti, a takvo stanje stvari staviće obje strane na
raspoloženje našoj internacionalnoj agenturi, koja je snabdjevena milionima očiju,
pogleda nesprječavanim nikakvim granicama. Tada će naša međunarodna prava
smrviti nacionalna prava i vladaće narodima isto onako kao što građansko pravo
pojedinih država upravlja međusobnim odnosima svojih podanika.



Administratori, koje mi vrbujemo iz publike zavisnosti od njihovih ropskih
sposobnosti, neće biti lica pripremljena za upravljanje, i stoga če oni lako postati
pioni u našoj igri, u rukama naših učenih i genijalnih savjetnika, specijalista
vaspitanih još iz ranog djetinjstva za upravljane poslovima cijelog svijeta. Kao što
vam je poznato, ovi naši specijalisti crpili su radi upravljanja potrebne podatke iz naših političkih planova, iz
eksperimenata i iskustva istorije, iz posmatranja svakog tekučeg momenta. Goji se
ne rukovode praktikom bespristrasnih istorijskih posmatranja več teoretičnom
rutinom, bez ikakvog kritičkog odnosa prema njenim rezultatima. Prema tome mi
nemamo potrebe da od njih zaziremo - neka se oni za sada vesele ili žive u
nadama na nove zabave, ili u uspomenama o preživljenim. Neka za njih igra
najglavniju ulogu ono što smo im mi ulili da priznaju za zahtijeve nauke

( teorije ). U tom cilju mi stalno, putem naše štampe, pohranjujemo slijepu vjeru u
njih.



Intelektualci Gojski ponosiće se svojim znanjima i, ne provjeravajući ih
logički, sprovodeći u dijelo sva pocrpena iz nauka saznanja koja su naši agenti
vješto iskobinovali u cilju vaspitanja i obrazovanja umova u potrebnom za
nas pravcu.



Ne mojte misliti da su naša tvrđenja prazna i neosnovana: obratite pažnju na
uspjehe darvinizma, marksizma, ničeizma, koji su tako zgodno sa naše strane
udešeni. Razorni i pogubni značaj ovih pravaca za gojske umove bar za nas mora
biti očigledan.



Mi se moramo obazirati na savremene misli, karaktere, tendencije naroda, da ne
bismo imali promašaja u politici , i upravljanju administrativnim poslovima.
Trijumf naše sisteme, čije dijelove mehanizma možemo raspoređivati razno,
prema temperamentu naroda koje sretamo na svom putu, ne može imati
uspjeha ako se praktična primjena ne bude osnivala na sumiranju prošlosti u
vezi sa sadašnjošću.



U rukama savremenih država nalazi se velika sila koja stvara kretanje misli u
narodu - to je štampa. Uloga štampe je da iznosi tobož neophodne zahtijeve,
da prenosi žalbe narodnoga glasa, da izražava i stvara nezadovoljstvo. Ali
države se nisu umijele koristiti ovom silom i ona se našla u našim rukama. Kroz
nju smo se dočepali uticaja ostajući ipak u sjenci i zaklonu; zahvaljujući njoj mi
smo prikupili svoje rezultate, bez obzira na to što smo ga morali uzimati iz
čitavih potoka krvi i suza.........Ali mi smo se okupili žrtvujući mnoge iz našeg
naroda *. Svaka žrtva s naše strane vrijedi hiljadu Goja pred bogom.



Protokol broj 3.



Simbolična zmija i njen smisao. Nepostojanost ustavnih terazija. Teror u dvorovima. Vlast i
častoljublje. Parlamentske govornice, pamfleti. Zloupotrebe vlasti. Ekonomsko ropstvo. "Prava
naroda" . Špekulanti i aristokracija. Armija masono - jevrejstva. Degenerisanje Goja. Glad i
pravo kapitala. Gomila i krunisanje "gospodara cijelog svijeta" . Osnovni predmet programa
budućih narodnih škola. Tajna nauke društvenog uređenja. Opšta ekonomska kriza.
Bezopasnost za "naše" . Despotizam masonstva je carstvo razuma. Gubitak rukovođe.
Masonstvo i velika francuska revolucija. Car - despot Sionske krvi. Uzroci po kojima se
masonstvu ne može naškoditi. Uloga tajnih masonskih agenata.



Danas vam mogu saopštiti da je naš cilj več na nekoliko koraka pred nama. Ostaje
još jedan mali prostor, i cijeli naš put gotov je već da sastavi svoj krug simbolične
Zmije kojom mi predstavljamo naš narod. Kada se taj krug sastavi, sve evropske
države biće njime zatvorene i stegnute kao presom .



Savremena ustavna vaga skoro će se preturiti, jer smo je mi udesili netačnu zato,
da bi se ona njihala dok ne istupi i ne pokvari se njen oslonac - održač. Goji su
mislili da su ga vrlo čvrstog iskovali i jednako su iščekivali da se vaga uravnoteži.
ali je održač - vladari - zaklonjen svojim predstavnicima, koji su neozbiljni
zanoseći se svojom beskontrolnom i neodgovornom vlašću. Za tu vlast oni su
obavezni teroru koji je navejan - donesen u dvorove. Nemajući pristupa ka
svome narodu, u samu njegovu sredinu, vladari već nisu u stanju da se dogovore
sa njim protiv vlastoljubaca. Vladarska sila, koja vidi, i slijepa narodna sila,
budući razjedinjena našom vještinom, izgubile su svaki značaj, jer su posebno,
kao slijepac bez palice, posve nemočne



Da bismo podstakli vlastoljupce na zloupotrebu vlasti mi smo protiv stavili jedno
drugome sve snage, razvivši njihove liberlne tendencije ka nezavisnosti. Mi smo u
tom pogledu izazvali svekoliku preduzimljivost, naoružali smo sve ambicije,
istakli smo vlast kao metu za sve ambicije. Od država napravili smo arene, na
kojima se odigravaju smutnje i meteži. još malo pa će se neredi, bankrotstvo
pojaviti svugdje.......



Neiscrpni brbljivci pretvorili su sjednice parlamenata i administrativnih skupova u
oratorske utakmice


Smjeli novinari, bezobzirni pamfletisti, svakodnevno napadaju administrativni
personal. Zloupotrebe vlasti definitivno će pripremiti sve ustanove za pad, i sve će
poletijeti strmoglavce pod udarima izbezumljene gomile.



Narodi su sirotinjom prikovani za teški rad jače nego što ih je prikovalo
nekadašnje ropstvo; od njega su se ovako ili onako mogli osloboditi, mogli su se s
njim obračunati, no od nevolje se ne mogu otrgnuti. Mi smo unijeli u ustave
takva prava koja su za mase fiktivna a ne stvarna. Sva ova takozvana prava
naroda mogu postojati samo u ideji koja se na praksi nikad ne ostvaruje. Šta
dobija proleter, savijen kao gudalo na svome teškom poslu, prignječen
svojom sudbinom, od toga što su brbljivci dobili pravo da brbljaju, novinari
da pišu svakojake gluposti naporedo sa ozbiljnim stvarima, kad proletarijat nema
nikakve druge vajde od ustava sem onih žalosnih mrvica koje mu mi bacamo sa
našeg stola kao naknadu za njihove glasačke kuglice u korist naših propisa i
namještenika, naših agenata?........ Republikanska prava za siromahe su samo
gorka ironija, jer neophodnost maltene svakodnevnog rada ne da mu da se
koristi njima, ali zato mu oduzima garanciju stalne i sigurne zarade, bacajući ga u
zavisnost od štrajkova, poslodavaca ili drugova.



Narod je pod našim rukovođenjem uništio aristokraciju, koja je bila njegova
prirodna zaštita i hraniteljka radi svoje vlastite koristi nerazdvojno skopčane sa
narodnim blagostanjem. Sada ipak, sa uništenjem aristokracije, on je pao pod
pritisak špekulacije obogaćenih probisvjeta i varalica koji su nalegli na radnike
kao nemilosrdna mora.



Mi ćemo se pojaviti kao tobožnji spasioci radnika od tog jarma, kad mu
predložimo da stupi u redove naše vojske - socijalista, anarhista, komunista,
kojima mi uvijek ukazujemo potporu tobož iz bratskog pravila opšte
čovječanske solidarnosti našeg socijalnog masonstva. Aristokracija, koja se
po pravu koristila trudom radnika, bila je zainteresovana u tome da radnici
budu siti, zdravi i snažni.


Mi smo pak zaintersovani u obrnuto; u degeneraciju Goja. Naša je vlast u
hroničnom gladovanju i slabljenju radnika, jer ga to potčinjava našoj volji, a
kod svojih vlasti on neće naći ni snage, ni energije da se odupre njoj. Glad
stvara kapitalu pravo na radnika pouzdanije nego što je to pravo davala
aristrokraciji carska vlast.



Nevoljom i zavidljivom mržnjom koja iz nje proistiće mi pokrečemo gomile i
njihovim rukama brišemo i satiremo one koji nam smetaju na našem putu.



Kada dođe vrijeme da se naš gospodar cijelog svijeta kruniše - tada će te iste
ruke zbrisati sve ono što bi ovome moglo biti na smetnji.



Goji su se odvikli da misle bez naših naučnih savjeta. Stoga oni i ne vide
neodstupnu neophodnost, koje ćemo se mi, kad nastupi naše carstvo, neodložno
pridržavati, a naime: da u narodnim školama treba predavati jedinu istinsku
nauku, prvu među svima - nauku o uređenju čovječanskog života, društvenog
stroja koji zahtijeva podjelu rada, a sljedstveno i podjelu ljudi na klase i staleže.
Neophodno je da znaju svi da jednakosti ne može biti usljed razlike u
naimenovanju djelatnosti, da ne mogu podjednako odgovarati pred zakonom
onaj koji svojim postupkom kompromituje cijeli stalež i onaj koji njime ne
dodoiruje nikoga drugog sem svoje časti.

Pravilna nauka društvenog uređenja, u čije tajne mi ne dopuštamo da Goji
budu posvećeni, pokazala bi svima da se mjesto i rad moraju održavati u
određenom krugu da ne bi bili izvor čovječanskih muka koje dolaze od
nesaglasnosti vaspitanja sa radom. Izučavajući ovu nauku narodi će početi
dobrovoljno da se pokoravaju vlastima i državnom uređenju koje one stvore. Pri
sadašnjem stanju nauke i njenog pravca koji smo joj mi dali, narod vjerujući
slijepo štamapnoj riječi, gaji, po neznanju svom a u zabludama koje smo mi
ulili, neprijateljstvo prema svima staležima koje on smatra kao više od sebe,
jer ne razumije značaj svakog staleža.



Pomenuto neprijateljstvo će se još više pojačati na podlozi ekonomske krize koja
će zaustaviti berzanske pogodbe i tok industrije. Stvorivši svima

pristupačnim nam podzemnim putevima, a pomoću zlata koje je sve u našim
rukama, opštu ekonomsku krizu, mi ćemo baciti na ulicu čitave gomile radnika
 jednovremeno u svim krajevima Evrope.
Ove gomile pojuriće sa nasladom da prolivaju krv onih, kojima one u prostoti
svoga neznanja zavide još iz djetnjstva i čija će imanja tada moći da opljačkaju.



Naše oni neće dirati, jer će nam momenat napada biti poznat i mi ćemo
preduzeti mjere za obezbjeđenje svojih.



Mi smo uvjereni da će progres dovesti sve Goje do carstva razuma. Naš
despotizam će i biti takav, jer on će umjeti da razumnom strogošću da stiša sve
nemire, da iskorijeni liberalizam u svim ustanovama.



Kada je narod uvidio da mu se u ime slobode čine svakojaka ustupanja i
popuštanja, on je na mah oubrazio da je gospodar i gurnuo vlast, ali je, naravno
kao i svaki slijepac, nabasao na masu prepona; pojurio je da traži rukovodioca,
nije se dosjetio da se vrati pređašnjem i položio je svoja punomoćja pred naše
noge. Sjetite se francuske revolucije kojoj smo mi dali ime velika : tajne njene
pripreme dobro su nam poznate, jer je ona djelo ruku naših.

A od toga doba mi vodimo narode od jednog razočarenja do drugoga, da bi se oni
i nas odrekli u korist onog Cara - despota Sionske krvi kojega mi pripremamo
svijetu.

U današnje vrijeme mi smo kao međunarodna sila nepovredivi, jer ako nas
napadaju jedni podržavaju nas i štite druge države. Neiscrpna podlost gojskih
naroda, koji puze pred silom, koji nemaju sažaljenja prema slabosti, koji su
nemilostivi prema pogreškama i snishodljivi prema zločinima, koji neće da
podnose protivriječnosti slobodnoga uređenja, koji su strpljivi do mučeništva
pred nasiljem smijelog despotizma - eto šta sve pomaže i doprinosi našoj
nezavisnosti. Od savremenih premijera - diktatora oni trpe i podnose takve
zloupotrebe, od kojih bi za najmanju oni odrubili glave dvadesetorici kraljeva.

Čime da se objasni takva pojava, takva nedosljednost narodnih masa u svom
odnosu prema događajima, reklo bi se, jednoga reda?



Ta se pojava objašnjava time, što ovi diktatori šapuću narodu preko svojih
agenata da oni tim zloupotrebama nanose štetu državama radi viših ciljeva -
postizanje dobra dotičnih naroda, njihovog međunarodnog bratstva, solidarnosti i
ravnopravnosti. Razumije se, njima ne govore da se takvo sjedinjenje mora
izvržiti samo pod našom državom.



I tako narod osuđuje prave i opravdava krive, ubijeđujući se sve više i više u
to da on može da čini sve što poželi. Zahvaljujući takvom stanju stvari, narod
ruši svaku postojanost i stvara nerede na svakom koraku.



Riječ " sloboda " podstiče ljudska društva na borbu protiv svake sile, protiv
svake vlasti, pa šta više Božanske i prirodne. Eto zašto ćemo morati, kad se
zacarimo, da tu riječ sasvim isključimo iz čovječijeg riječnika kao princip
životinjske sile koja pretvara gomile u krvoločne zvijeri.



Istina te zvijeri zaspu svaki put kad se napiju krvi, i za to vrijeme lako ih je
okovati u lance, ali ako im se na da krvi, one ne spavaju i bore se.





Protokol broj 4.



Stadiumi republike. Spoljašnje masonstvo. Sloboda i vjera. Međunarodna trgovačko -
industrijska konkurencija. Uloga špekulacije. Kult zlata.

Svaka republika prolazi kroz nekoliko stadijuma. Prvi od njih obuhvata prve dane
ludovanja i bjesnila slijepčeva, kad on juri kao sumanut desno lijevo: drugi se
sastoji u demagogiji, od koje se rađa anarhija koja neizbježno vodi despotizmu, ali
već ne zakonitom, otvorenom, pa prema tome i odgovornom, nego nevidljivom i
nepoznatom i ništa manje osjetnom despotizmu kakve bilo tajne organizacije. Ova
organizacija dejstvuje prikriveno iza leđa raznih agenata, čija smijena ne samo da
ne škodi nego pomaže tajnoj sili koja se, zahvaljujući toj smijeni, oslobađa
neophodnosti da troši svoja sredstva na naknade dugoročnim službenicima.


Ko i šta može svrgniti nevidljivu silu! A naša je sila baš takva. Spoljašnje
masonstvo služi njoj i njenim ciljevima kao slijepi zaklon i prikriće, ali
plandejstva ove sile pa čak i mjesto njenog bavljenja ostaće za cijeli narod
nepoznati.



No i sloboda bi mogla biti neškodljiva i postojati u svakodnevnom državnom
životu bez uštrba po blagostanje naroda, kad bi se ona održavala na principima
vjere u Boga, na bratstvu čovječanstva, van misli o jednakosti kojoj protivrječe
sami zakoni sazdanja koji su ustanovili potčinjenost. Kod takve vjere narod bi bio
pod upravom i staranjem svojih parohija i išao bi smjerno i krotko pod rukom
svoga duhovnog pastira, pokoravajući se Božijem rasporedu na zemlji. Eto zašto
moramo neminovno potkopati vjeru, iščupati iz uma Goja sami princip
Božanstva i Duha i zamijeniti sve to aritmetičkim računima i materijalnim
potrebama.



Da umovi Goja ne bi stizali da misle i zapažaju, treba ih odvratiti na
industriju i trgovinu. Tako će sve nacije tražiti svoje koristi i u borbi za njih
neće primjetiti svog zajedničkog neprijatelja. Ali da bi sloboda konačno
razjela i razorila gojska društva, treba industriju staviti na špekulantnu
podlogu; to će doprinjeti da se ono što industrija otme od zemljoradnje ne
zadrži u rukama, već da pređe u špekulaciju, to jest u naše klase.



Naporna borba za nadmoćnost, udarci u ekonomskom životu stvoriće, a i stvorili
su već, razočaranja, hladna i nemila društva. Ova društva imaće potpunu
odvratnost prema višoj političkoj religiji. Njih će rukovoditi samo račun, to
jest zlato, prema kome će oni gajiti pravi kult, radi onih materijalnih naslada
koje ono može dati. Tada će niže klase Goja, ne iz želje da služe dobru, pa šta
više i ne radi bogatstva, već iz čiste mržnje prema privilegovanim, poći za
nama protiv naših konkurenata na vlast - intelektualaca Goja.



Protokol broj 5.




Stvaranje pojačane centralizacije uprave. Putevi masonstva ka dohvatanju vlasti. Uzroci
nemogućnosti sporazuma među državama. " Predizabraništvo " Jevreja.

Zlato je pokretač državnih mehanizama. Monopoli u trgovini i industriji. Značaj kritike.
"Pokazne" (" opsjenite" ) ustanove. Premorenost od govorništva. Kako da se dohvati u ruke
javno mišljenje. Značaj lične inicijative. Nadvlada.



Kakav se oblik administrativne uprave uprave može dati društvima u kojima je
podmitljivost ušla svuda, gdje se do bogatstva dolazo samo viještim
iznenađenjima poluvaralačkih mahinacija, gdje vlada raskalašnost, gdje se
moral održava kaznenim mjerama i surovim zakonima a ne dobrovoljno
usvojenim principima, gdje su osjećaji prema otađbini i religiji zamrljani
kosmopolitskim ubijeđenjem? Kakav se drugi oblik uprave može dati ovim
društvima, ako ne onaj despotski koji ću vam opisati dalje? Mi ćemo stvoroti
pojačanu civilizaciju uprave da bi smo sve društvene snage dočepali u svoje ruke.
Mi ćemo mehanički regulisati sve radnje političkog života naših podanika
novim zakonima. Ti će zakoni oduzeti jedno za drugim sve slobode i
popuštanja koje su Goji dozvoljavali, i naše carstvo će se obilježiti tavim
veličanstvenim despotizmom, da će on biti u stanju u svako doba i na svakom
mjestu da poklopi i uguši sve protivtvrdnje nezadovoljnih Goja.



Reći će nam se da se taj despotizam, o kome govorim, ne slaže sa savremenim
progresom, ali ja ću vam dokazati obrnuto.



U ona vremena kada su narodi gledali na vladare kao na čistu manifestaciju Božje
Volje, oni su se bez roptanja pokoravali autokratiji careva; ali od onoga dana,
kada smo im mi ulili misao o njihovim sopstvenim pravima, oni su počeli smatrati
vladare kao obične smrtne ljude. Božansko pomazaništvo spaslo je glave careva u
očima naroda, a kad smo oduzeli i vjeru u Boga, onda je moć vlasti bila izbačena
napolje na mjesto javne sopstvenosti, i mi smo je dograbili.



Sem toga, vještina upravljati masama i pojedincima pomoću vješto podešene
teorije i frazeologije, pravilima zajednica i svakim drugim majstorijama, u kojima
se Goji ništa ne razumiju, spada takođe u specijalnosti našeg administrativnog
uma vaspitanog na analizi, na posmatranju, na takvim tankoćama kombinacija
u kojima mi nemamo takmaca, kao što nemamo ni u
sastavljanju planova političke akcije i solidarnosti.

Jedini jezuiti mogli bi se u tome sa nama sravniti, ali mi smo umijeli da ih
diskreditujemo u očima besmislene gomile kao organizaciju javnu, dok smo
mi sa svojom tajnom organizacijom ostali u sjenci. U ostalom nije li svejedno
za svijet ko će biti njegov gospodar; da li glava katolicizma ili naš despot
Sionske krvi? Za nas pak, izabrani narod, to ni izdaleka nije svejedno.

Privremeno s nama bi mogla izići na kraj svijetska koalicija Goja; ali s te
strane nas osigurava duboko korijenje nesuglasica među njima, koje se već
ne može iščupati. Mi smo im jedno drugome protiv stavili lične i nacionalne
interese, religiozne i plemenske mržnje koje smo odnjegovali u njihovim
srcima u toku dvadeset vijekova. Blagodareći svemu tome, nijedna država ni
s koje strane neće dobiti traženu potporu, jer svaki mora misliti da je
sporazum protiv nas neprobitačan za njega samog. Države ne mogu čak ni
mali, djelimični sporazum da naprave, a da u njemu tajno ne učestvujemo i
mi.



"Per Mereges regnant" - ( preko mene vladaju kraljevi ).

A među tim proroci su rekli da je nas izabrao Sam Bog da vladamo cijelom
Zemljom. Bog nas je nagradio genijalnošću, da bismo mogli izvršiti svoj
zadatak. Kad bi genija bilo u protivničkom logoru, on bi se još i borio sa
nama, ali je jače selo od svatova: borba bi među nama bila nemilosrdna ,
kakve još nije vidio svijet. Pa i zakasnio bi njihov genije. Svi točkovi državnih
mehanizama kreču se snagom pokretača koji se nalazi u našim rukama, a taj
pokretač je zlato.

Nauka političke ekonomije koju su naši mudraci izmislili več davno pripisuje
kapitalu carski prestiž.

Kapital, da bi mogao dejstvovati bez ograničenja, mora se dočepati slobode
radi monopola industrije i trgovine, što se već i ostvaruje nevidljivom rukom
u svim dijelovima svijeta. Takva sloboda daće političku



Prva i druga tajna

snagu industrijalcima, a to će doprinjeti pritješnjavanju naroda. Danas je
važnije razoružavati narode nego ih voditi u ratove, važnije je koristiti se
razbuktalim strastima nego ih gasiti, važnije je dohvatiti i tumačiti tuđe misli
na svoj način, nego ih odbacivati i proganjati. Glavni zadatak naše uprave
sastoji se u tome što ćemo osloboditi javni um kritikom, odučiti ga od
razmišljanja koja izazivaju otpor, odvući umne snage ka puškaranju prazne
riječitosti.

U svim vremenima narodi su, kao i pojedina lica, primali riječ za djelo, jer se oni
zadovoljavaju sa onim što im se pokaže, rijetko zapažajući da li je u javnom
radu za obećanjem došlo i izvršenje. Zato ćemo mi osnovati pokazne ustanove
koje će riječima dokazivati svoja dobročinstva progresu *.

Mi čemo pridavati sebi liberalnu fizionomiju svih partija, svih pravaca i snabdijet
čemo njome i oratore, koji će toliko govoriti da će dovesti ljude do
premorenosti od govora, do odvratnosti i prema govornicima.

Da bi se javno mišljenje dohvatilo u ruke, treba ga dovesti u nedoumicu
iznošenjem sa raznih strana toliko protivriječnih mišljenja, i sve dotle, dok se
Goji ne izgube u njihovom lavirintu i ne shvate da je najbolje ne imati nikakvog
mišljenja u pitanjima politike, jer društvu nije ni dano da ih zna, nego ih zna
samo onaj koji rukovodi i upravlja društvom *. To je prva tajna.

Druga tajna, potrebna za uspijeh uprave , sastoji se u tome , da se u tolikoj mjeri
razmnože narodni nedostaci, navike, strasti, da se niko u tom haosu ne bi mogao
snaći i da ljudi usljed toga prestanu razumijevati jedan drugoga. Ta će nam mjera
poslužiti još i za to, da posijemo razdor među partijama, da razjedinimo sve
kolektivne snage koje još neće da nam se pokore, da obeshrabrimo svaku
ličnu inicijativu koja bi mogla koliko bilo smetati našoj stvari. Nema ništa
opasnije od lične inicijative; ako je ona genijalna može
učiniti više nego što mogu učiniti milioni ljudi među kojima
smo posijali razdor. Mi moramo uputiti vaspitanje Gojskih društava
tako, da oni pred svakim poslom gdje je potrebna inicijativa moraju
nemočno i beznadno spuštati ruke i



*Note-osi-obn




obarati glavu. Naprezanjem koje proističe iz slobode akcije slabi i iznurava snage
pri susretima sa tuđom slobodom. Od toga dolaze teški moralni udari,
razočarenja, neuspijesi. Sve to tako će zamoriti Goje, da ćemo ih prinuditi da
nam ponude međunarodnu vlast koja će moći po svom raspoloženju bez
ikakva lomljenja usisati u sebe sve državne sile svijeta i obrazovati Nadvladu.
Na mjesto savremenih upravljača mi čemo postaviti strašilo koje će se zvati Nadvladina
Administracija. Ruke njegove biće opružene na sve strane, kao kliješta, kod
takve kolosalne organizacije, da ona ne može a da ne pokori sve narode.





Protokol broj 6.

Monopoli; zavisnost od njih " gojskih imanja " . Aristrokracija bez zemlje. Zaduženost zemlje.
Trgovina, industrija, i špekulacija. Raskoš. Povećanje nadnica i poskupljivanje najpotrebnijih
životnih nadnica. Anarhizam i pijanstvo. Tajni smisao propagande ekonomskih teorija.

Ubrzo ćemo početi osnivati ogromne monopole - rezervoare kolosalnih
bogatstava, od kojih će zavisiti čak i velika gojska imanja u tolikoj mijeri, da će
ona potonuti zajedno sa kreditima država sutradan poslije političke katastrofe.......

Gospodo ekonomisti, koji ovdje prisustvujete, izmjerite značaj te kombinacije!

Svim putevima i načinima treba da razvijemo značaj naše Nadvlade,
predstavljajući je kao zaštitnika i nagradodavca svima koji nam se dobrovoljno
pokore.

Aristrokracija Gojska, kao politička sila, umrla je - o njoj više ne vodimo računa;
ali kao teritorijalna vlasnica ona je po nas škodljiva time što može biti samostalna
u pogledu materijalnih izvora za svoj život.

Mi je moramo po svaku cijenu lišiti zemlje. Najbolji način za postignuće tog cilja
je povećanje dacija na zemlju - dakle zaduženje zemlje. Ove mjere će održavati
zemljoradnju u stanju bezuslovne potištenosti.



Ne umijući, po sili nasljednosti, da se zadovoljavaju malim, Goji aristokrati će
brzo bankrotirati.


U isto vrijeme treba pojačano štititi trgovinu i industriju, a, što je glavno, -
špekulaciju, čija se uloga sastoji u tome da bude protivteg industrije: bez
špekulacije, industrija će umnožiti privatne kapitale i poslužiće jačanju i
podizanju zemljoradnje, oslobodivši zemlju od zaduženosti stvorene
zajmovima agrarnih banaka. Potrebno je da industrija isiše iz zemlje i ruke i
kapitale i da preko špekulacije preda u naše ruke sav svjetski novac, izbacivši
samim tim sve Goje u redove proletera. Tada će Goji kleknuti pred nama, da
bismo dobili pravo na opstanak.

Da bismo srušili gojsku industriju, mi ćemo pustiti u pomoć špekulaciji silnu
potrebu u raskoši, nezajažljivoj raskoši, koju smo uspijeli da razvijemo među
Gojima. Podići ćemo radničke nadnice, koje svejedno neće donijeti nikakve
koristi radnicima, jer ćemo istovremeno izazvati poskupljivanje najglavnijih
životnih namirnica, tobož usljed opadanja zemljoradnje i stočarstva; a sem
toga, mi ćemo vješto i duboko potkopati izvore proizvodnje, naviknuvši
radnike na anarhiju i alkoholna pića i preduzevši zajedno s tim mjere da se sa
zemlje otjeraju sve inteligentne gojske snage.



Da bi pravo naličje stvari ostalo za Goje neprimjetno, mi ćemo ga prikriti
tobožnjom težnjom da poslužimo radničkim klasama i velikim ekonomskim
principima, koje vrlo aktivno propagiraju naše ekonomske teorije.



3. Decembra 1910. godine u broju 297 " Moskovskih Vjedomosti " naštampan je
članak " Radnički pokret u Zapadnoj Evropi ". Donosimo ovaj sljedeći citat iz
njega: ".... Uopšte osnovni je uzrok svih sukoba u posljednje vrijeme radnička
nadnica, - radnici forsirano traže povišenje njeno. Ovi zahtjevi se prikrivaju
ponekad drugim motivima, kao na primjer novim načinima proračunavanja
zarade; ali se ipak svi sukobi svode na povišenje radničkih nadnica. U
željezničarskom štrajku u Francuskoj otvoreno je bio postavljen zahtjev, da
minimalna zarada željezničkih službenika bude povećana od 4 do 5 franaka
dnevno. Ne ulazeći u pitanje



ukoliko su ostvarljivi ti zahtjevi mi ćemo se zaustaviti na onom uzroku koji ih je
izazvao.



U svim državama Zapadne Evrope opaža se posljednjih godina znatno
poskupljivanje živitnih namirnica.



O tome svjedoči i takozvani " Index number ". Ali u taj " Index " ne ulaze veoma
raznoliki predmeti, koji ni izdaleka nemaju podjednaki značaj u pogledu životnih
potreba, kao na primjer: hljeb, gvožđe, svila, duhan i tako slično, jer dok su jedni
neophodni i bitno potrebni, drugi se javaljaju kao raskoš.

Drugo, " Index number " ne predstavlja srednje cijene izvjesnog perioda već se
one podešavaju za izvjesne rokove, te prema tome njegova kazivanja održavaju
slučajna kolebanja cijena. usljed toga uzimamo prema službenoj statistici
Njemačke ( Statittisches Jahrbuch fur das Deutche Reich 1910 ) srednje godišnje
cijene najvažnijih artikala: ražanog brašna, pšeničnog brašna, svinjskog i
ovnujskog mesa, i izvodimo iz njih srednje cijene za dva petogodišnja perioda od
1899. do 1904. i od 1905. do 1909. godine. Cijene na veliko ovih artikala u
Berlinu iznosile su u sljedećim razmjerama ( u markama za metarsku centu):



1899 - 1904 1905 - 1909 Poskupljenje

Brašno raženo 18,7 22,8 19%

Brašno pšenično 22,5 26,9 19%

Svinjetina 104,8 124,3 19%

Ovčetina 121,0 144,5 19%



Dobija se čudan sticaj i podudaranje, da su se cijene ovih najneophodnijih
životnih namirnica povečale u drugom petogodišnjem periodu prema prvom
podjednako na 19%.



List se čudi takvoj podudarnosti.

Da li če Protokol broj 6 Sionskih mudraca rastjerati sve te njihove nedoumice?



Prevareni i varani radniče, otvori svoje oči!......







Protokol broj 7.




Cilj naprezanja u naoružanju. Vrenja, razdori i neprijateljstva u u cijelom svijetu. Obuzdavanje
protivdejstva Goja putem ratova i opštim ratom. Tajna je uspjeh politike. Štampa i javno mijenje.
Amerikanski, kineski i japanski topovi.



Napori naoružanja, povečanje policijske liste - sve su to neophodne dopune
naprijed imenovanih planova. Neophodno je postići, da se sem nas, u svim
državama budu samo mase proletarijata, nekoliko odanih nam milionara, policajci
i vojnici.

U cijeloj Evropi, a pomoću njenih veza i na drugim kontinentima, mi moramo
stvoriti vrenje, razdore i neprijateljstva. U tome je dvojaka korist:

prvo, time mi držimo u respektu prema sebi sve zemlje, koje dobro
znaju da smo kadri, po svojoj vlastitioj želji, izazvati nerede ili
povratiti red; sve su zemlje navikle da vide u nama neophodni
pritisak;

drugo, mi ćemo intrigama zamrsiti sve konce, koje smo pružili u sve
državne kabinete putem politike, ekonomskih ugovora ili dužničkih
obaveza.

Da bismo to postigli mi treba da se naoružamo velikim lukavstvom i
pronicljivošću za vrijeme pregovora i sporazuma, ali u onom što se zove

" službeni jezik " mi ćemo se držati suprotne taktike i izgledaćemo
pošteni, popustljivi i spremni za sporazum *.

Na taj način narodi i vlade Goja, koje smo mi navikli da gledaju u pokaznu stranu
onoga što im mi predstavljamo, smatraće nas još za dobrotvore i za spasioce roda
ljudskog.

Na svaki otpor i protiv dejstvo mi moramo biti u stanju da odgovorimo ratom
sa susjedima one zemlje koja se osmjeli da nam protiv stane; ali ako i susjedi
namisle da nam se kolektivno usprotive, mi moramo dati otpor putem opšteg
rata.

Glavni uspijeh politike sastoji se u tajni njenih preduzeća; riječ mora biti u
sagalasnosti sa dejstvima diplomate.

Na akciju u korist našeg široko smišljenog plana, koji se već približuje željenom
kraju, mi moramo prinuđivati gojske vlade tobož javnim mijenjem, koje smo
tajno udesili pomoću takozvane "velike sile " -



*Primjer Jugoslavije, Hrvatske,Bosne i Hercegovine, Albanije itd )




štampe, koja je , sa malim izuzetkom na koji ne vrijedi obraćati pažnju, sva u
našim rukama.

Jednom riječi, da rezimiramo naš sistem obuzdavanja gojskih vlada u Evropi, mi
ćemo jednoj od njih pokazati svoju snagu atentatima* to jest terorom, a svima,
ako se dopusti njihov ustanak protiv nas, odgovorićemo amerikanskim ili
kineskim ili japanskim topovima.





Protokol broj 8.

Dvosmisleno korišćenje juridičkim pravom. Saradnici masonske uprave.
naročite škole i nad vaspitanje i obrazovanje. Ekonomisti i milionari. Kome da se povjeravaju dgovorna mjesta u vladi?



Mi se moramo snabdijevati svim oruđima kojima bi se naši protivnici mogli
koristiti protiv nas. Mi ćemo morati iznalaziti u najfinijim izrazima i
začkoljicama pravnog riječnika opravdanje za one slučajeve kada budemo
morali donositi odluke koje se mogu učiniti prekomjerno smjele i nepravične,
jer je važno da se te odluke izraze takvim izrazima koji bi izgledali kao najviša
moralna pravila pravnog karaktera. Naša uprava mora okružiti sebe svima
snagama civilizacije u čijoj sredini bude dejstvovala. Ona će okružiti sebe
publicistima, pravnicima - praktičarima, administratorima, diplomatama i
najzad ljudima pripremljenim naročitim nadvaspitanjem i obrazovanjem u
našim naročitim školama. Ovi ljudi će znati sve tajne društvenog života, oni
će znati sve jezike sastavljene iz političkih slova i rijeći: oni će biti upoznati sa
cjelokupnim naličjem ljudske prirode, sa svim njenim osjetljivim strunama,
na kojima će morati umjeti da sviraju. Te su strune: konstrukcija gojskih
umova, njihova tendencija, nedostatci, poroci i kakvoće, osobine klase i
staleža. Pojmljivo je da genijalni saradnici naše vlasti, o kojima ja govorim,
neće biti uzeti iz sredine Goja, koji su navikli da vrše svoj administrativni
posao ne misleći šta njime treba postići, ne misleći o tome zašto je on
potreban. Administratori gojski potpisuju akta ne čitajući ih, služe iz
koristoljublja ili častoljublja.



* (Engleska-IRA, Francuska-Alžir -islamski fundamentalisti, itd )tekst u zagradi
naknadni komentar




Mi ćemo okružiti našu vladu čitavim svijetom ekonomista. Eto zašto su
ekonomske nauke glavni predmet nastave za Jevreje. Nas će okruživati
čitava plejada bankara, industrijalaca, kapitalista, a što je glavno, milionara,
jer u suštini, sve će biti riješeno pitanjem cifara.

Za vrijeme dok još ne bude bilo bezopasno da se odgovorni poslovi u državama
daju našoj braći Jevrejima, mi ćemo ih povjeravati licima čiji su karakteri i
prošlost takvi da između njih i naroda leži čitava provalija, takvim ljudima
koji u slučaju neposlušnosti prema našim naređenjima mogu očekivati samo
ili sud ili izgnanstvo - ovo zato treba da bi oni štitili naše interese do
posljednjeg daha.



Protokol broj 9



Primjena masonskih principa u prevaspitavanju naroda. Masonska parola.
Značaj antisemitizma.
Diktatura masonstva. Ko služi masonstvu. Razdvajanje " v i d e ć e "
i " s l i j e p e "
 sile gojskih država. Opštenje vlasti sa narodom. Liberalna samovolja.
Dohvatanje obrazovanja i vaspitanja.
Lažne teorije. Tumačenje zakona. Metropolitenovi hodnici.



Primjenjujući naše principe obračajte pažnju na karakter naroda u čijoj se
sredini budete nalazili i radili-delali; opšta, podjednaka njihova primjena,
prije nego što se narod prevaspita na naš način, ne može imati uspijeha. Ali
idući oprezno u njihovoj primjeni, vi ćete vidjeti da neće proći ni desetak
godina pa će se i naj tvrdoglaviji karakter promijeniti, i mi ćemo ubilježiti
novi narod u redove nama već pokornih.

Rijeći liberalne, u skupštini, naše masonske parole - " sloboda, jednakost,
bratstvo " kada se mi zacarimo; zamijenićemo već ne riječima parole, nego samo
idejnosti: " pravo, slobode, dužnost jednakosti, ideal bratstva ", - reći ćemo mi
i ... uhvatićemo jarca za rogove....De fakto mi smo već zbrisali svaku drugu
upravu, sem naše, mada je de jure takvih još mnogo. Sada pak, ako kakve države
ulože protest protiv nas, to je samo radi forme i po našem nahođenju i
rasporedu, jer nam je njihov antisemitisam potreban radi upravljana našom
mlađom bračom.

________________________________________________

*( zasijedanje OUN oko izgradnje novih naselja u Istočnom Jerusalimu) *



Ja neću ovo objašnjavati jer je već jedanput bilo predmet naših besjeda.

Ustvari pak za nas nema prepona. Naša Nadvlada nalazi se pod takvim
izvanrednim legalnim uslovima, koji se obično nazivaju energičnom i snažnom
riječju - diktatura. Ja mogu čiste savjesti reći da smo u ovom trenutku mi -
zakonodavci, mi vršimo sud i sve rasprave, mi kažnjavamo i vršimo pomilovanje,
mi smo, kao šef svih naših trupa, na predvodničkom konju. Mi upravljamo
snažnom voljom, jer su u našim rukama parčići nekada silne pertije koju smo
sada pokorili. U našim su rukama neobuzdana častoljublja, vrele požude i
pohlepnosti, nemilosrdne osvete, pakosne mržnje.

Od nas dolazi teror koji je sve zahvato. u našoj su službi ljudi svih mišljena,
svih doktrina: restauratori monarhija, demagozi, socijalisti, komunisti i
svakojaki utopisti. Mi smo sve uprezali u posao: svaki od njih sa svoje strane
podgriza posljednje ostatke vlasti, stara se da obori sav ustanovljeni red. Ova
akcija je izmučila sve države; one vapiju za mirom, gotove su za njega sve da
žrtvuju; ali mi nečemo dati mira sve dotle dok ne priznaju našu
internacionalu Nadvladu otvoreno i pokorno.

Narod je zavapio o neophodnosti da se socijalno pitanje riješi putem
međunarodnog sporazuma. Razdrobljenost na partije prepustila ih je sve našoj
volji, jer da se vodi suparnička borba treba imati novaca, a on je sav kod nas.

Mi bismo se mogli bojati spajanja gojske " v i d e ć e " sile vladara slijepom silom
narodnom, no mi smo preduzeli sve mjere protiv takve mogučnosti: između
jedne i druge sile mi smo podigli zid u vidu uzajamnog terora među njima. *
Na taj način slijepa sila naroda ostaje naš oslonac i mi ćemo joj, samo mi i
niko više, biti rukovodilac, i naravno, upravićemo je ka našem cilju.

Da se ruka slijepčeva ne bi mogla osloboditi našeg rukovođenja, mi se
moramo s vremena na vrijeme nalaziti u prisnom općenju s nim, ako ne lično
a ono preko najvjernije braće naše. Kada budemo priznata vlast mi ćemo sa
narodom govoriti lično na trgovima i učićemo ga po pitanjima politike onako
kako nama bude trebalo.

______________________________________________________

*( Srbi - Hrvati - muslimani u Bosni naknadni komentar i svi ostali problemi na
planeti Zemlji )



Kako ćemo provjeriti šta mu se predaje po seoskim školama? Pa što rekne
poslanik vladin ili sam vladar, to ne može a da se ne sazna u cijeloj državi, jer će
glas narodni to brzo raznijeti na sve strane.

Da ne bismo prije vremena uništavali gojske ustanove, mi smo ih sve dotakli
vještom rukom i prikupivši u svoje ruke krajeve opruga njihvog mehanizma. Te
su opruge bile u strogom ali pravičnom redu, no mi smo ga dodirnuli i
pokrenuli jurisdikciju, izborni red, štampu, slobodu ličnosti, a što je glavno,
obrazovanje i vaspitanje kao ugaoni kamen - temeljac slobodnog bića.

Mi smo zatvarali, zabunili i razvratili gojsku omladinu putem vaspitanja na
lažnim principima i teorijama, koje smo mi namjerno takve sugerisali.

Pored postojećih zakona, ne mijenjajući ih bitno, već kvareći ih samo
protivrječnim tumačenjima, mi smo stvorili nešto grandiozno u vidu
rezultata. Ti su se rezultati u početku ispoljili u tome što su tumačenja
maskirala zakone, a zatim ih i sasvim zaklonila od vladinih pogleda, jer
je nemoguće znati takvo zamršeno zakonodavstvo.



Otuda je teorija suda savjesti



Vi kažete da će se na nas dići s oružjem u rukama ako prije vremena
prokljuve u čemu je stvar; ali za taj slučaj mi na zapadu imamo takav
terorizirajući manevar, da će i najhrabrija srca zadrhtati:



metropolitenovi podzemni hodnici biće dotle provedeni u svim



prestonicama, odakle će one biti bačene u vazduh sa svim



svojim organizacijama i zemaljskim dokumentima. *



_________________________________________________________

*Komentar ovome je nepotreban naknadno dodano



Protokol broj 10.




Pokazno u politici. " Genijalnost " podlosti. Šta obećava masonski državni prevrat? Opšte pravo
glasa. Samoznačaj. Lideri masonstva. Genijalni rukovođa masonstva. Ustanove i njihove
funkcije. Otrov liberalizma. Ustav je škola za partijske razdore. Republikanska era. Predsjednici
su kreature masonstva. Odgovornost predsjednika " Panama ". Uloga narodne skupštine i
predsjednika. Masonstvo je zakonodavna sila. Novi republikanski ustav. Prelaz k masonskoj

" autokratiji ". Momenat proglašenja " cara svijeta ". Kalemljenje bolesti i
ostale intrige
masonstva.



Danas počinjem ponavljanjem onoga što sam već rekao i molim vas da upamtite,
da se vlade i narodi zadovoljavaju onim što im se pokaže.

A i kud će oni da razgledaju naličje stvari kad je za njihove predstavnike veselje
najvažnija stvar. Za našu politiku je vrlo važno da se zna ovaj detalj: on će nam
pomoći kad pređemo na razmatranje podjele vlasti, slobode govora, štampe,
religije ( vjere ), prava udruživanja, jednakosti pred zakonom, neprikosnovenosti
svojine, stana, poreza (ideja o skrivenom porezu ), povratne sile zakona. Sva su
ta pitanja takva da ih direktno i otvoreno pred narodom ne treba nikad
dodirivati. U onim slučajevima kada se moraju dodirivati ne treba ih
nabrajati, nego izjavljivati bez detaljnog izlaganja da mi priznajemo principe
savremenog prava.* Značaj tog prećutkivanja sastoji se u tome što nam
naimenovani pricip ostavlja slobodu dejstva da ovo ili ono neprimjetno
iskljućujemo iz njega; ako ih pak nabrajamo oni svi izgledaju kao već
darovani.

Narod gaji naročitu ljubav i poštovanje prema genijima političke moći i na
sva njihova nasilna dejstva odgovara: jest da je podlo, ali je vješto!... opsjena,
ali kako je izvedena, prosto veličanstveno, drsko, bezobrazno!....

Kada mi izvršimo naš državni prevrat mi ćemo tada reći narodima: " Sve je išlo
strahovito rđavo, svi ste se namučili. Mi razbijamo i ništimo uzroke vaših
muka: narodnosti, granice, raznolikost moneta. Naravno, vi ste slobodni da o
nama iskažete svoj sud, ali može li on biti pravičan ako ga vi donesete prije
nego što oprobate ono što ćemo vam dati.....".

Tada će nas oni uzdići i na rukama nositi u jednodušnom ushićenju nada i
uzdanja.

______________________________________________________
* Šta je savremeno pravo- naknadno dodano



Vrlo važno

Glasanje koje smo mi napravili oruđem našega zacarenja naviknuvši na njega
najsitnije jedinice iz broja članova čovječanstva, sastavljajući grupne skupove i
sporazume, učiniće svoju uslugu i odigraće ovoga puta svoju posljednju ulogu
jednoglasnošću, u želji da se upoznaju sa nama i zbliže prije nego nas osude.

Toga radi treba nam dovesti na glasanje sve, bez razlike klasa i cenzusa, da bi
se ustanovio apsolutizam većine do kojeg se ne može doći kod inteligentnih
cenzusnih* klasa. Takvim putem ćemo, naviknuvši sve na misao o značaju
sebe samoga, slomiti značaj gojske porodice i njenu vaspitnu vrijednost,
odstranićemo izdvajanje individualnih umova, kojima gomila rukovođena od
nas neće dati ni da se istaknu, pa čak ni da se izjasne: ona je navikla da sluša
samo nas koji joj plaćamo za patnju i poslušnost.*1



Time ćemo stvoriti takvu slijepu moć koja nikada neće biti u stanju nikud da
se krene bez rukovodstva naših agenata, koje ćemo postaviti na mjesto
njihovih vođa. Narod će se potćiniti tome režimu jer će znati da će od ovih
vođa zavisiti zarade, pokloni i dobijanje svakojakih dobara. *2

Plan uprave mora izaći gotov iz jedne glave, jer ga ne možeš nikako utvrditi
ako dopustiš da se on iskida na komadiće u mnogobrojim umovima. Prema tome
mi možemo znati plan dejstva, ali ga ne možemo pretresati da ne bismo narušili
njegovu genijalnost, vezu njegovih sastavnih dijelova, praktičnu snagu
tajnoga smisla svake tačke njegove. Ako se sličan posao bude pretresao i
mijenjao mnogobrojim glasanjem, onda će on nositi ne sebi otisak svih umnih
nesporazuma koji nisu ušli u dubinu i vezu njegovih zamisli. Nama je
potrebno da naši planovi budu snažni i cijelishodno smišljeni. Stoga ne treba
da bacimo genijalni posao našeg rukovođe pred gomilu da ga ona rastrgne, pa
čak ni pred ograničeno društvo.

Svi planovi za sada neće prevrnuti tumbe savremene ustanove. Oni će samo
zamijeniti njihovu ekonomiju, a sljedstveno i svu kombinaciju njihovog kretanja
koje će se na taj način upraviti putem obilježenim u našim planovima.



_______________________________________________________________

* cenzusnih - popisnih klasa koje ne idu na glasanje

*1. Primjeri iz Predsjedništva bivše Jugoslavije

*2. Onaj koji ovo čita razmisli malo za koga si glasao i šta su ti uradili kao slijepcu do sada



Pod raznim nazivima u svim zemljama postoji približno jedno isto.
Predsjedništvo, Ministarstvo, Senat, Državni Savjet, Zakonodavno i Izvršno
Tijelo. nije mi potrebno da vam objašnjavam mehanizam odnosa ovih ustanova



među sobom, jer vam je to dobro poznato; obratite samo pažnju na to da svaka od
pomenutih ustanova odgovara nekoj državnoj funkciji, pri čemu vas molim da
imate u vidu da riječ " važan " ja ne vezujem za ustanovu nego za funkciju;
sljedstveno, nisu ustanove važne nego su važne njihove funkcije. Uostanove su
podijelile među sobom sve funkcije uprave: administrativnu, zakonodavnu,
izvršnu, te su prema tome počele dejstvovati u državnom organizmu kao organi u
čovječjem tijelu. Ako povrijedimo jedan dio u državnoj mašini, država će se
poboljeti, kao čovječje tijelo, i ....umrijeće.



Kad smo ubacili u državni mehanizam otrov liberalizma, sva su njihova politička
kompleksija promijenila: države su se poboljele od smrtonosne bolesti -
raspadanja krvi. Ostaje nam da očekujemo kraj njihove agonije.



Liberalizam je rodio ustavne države koje su zamijenile spasonosnu za Goje
autokratiju a ustavna država, kao što vam je dobro poznato, nije ništa drugo do
škola razdora, rasprave, nesuglasica, prepirke, besplodnih partijskih
agitacija, partijskih tendencija - jednom riječju, - škola svega onoga što čini
bezličnom djelatnost države. Tribuna je ništa manje od štampe, osudila
vladare na neaktivnost i nemoć i time ih učinila nepotrebnim, zbog čega su i bili
zbačeni u mnogim zemljama. Tada je mogla ponići republikanska era i tada smo
zamijenili vladara karikaturom vlade - predsjednikom, uzetim iz gomile, iz sredine
naših kreatura, naših robova. U tome je bila osnova mine koju smo podmetnuli
pod gojski narod, ili tačnije, pod gojske narode.



U bliskoj budučnosti mi ćemo ustanoviti odgovornost predsjednika.



Tada se mi već nećemo ustručavati u sprovođenju onoga zašta će odgovarati
naša bezlična kreatura.



Šta se nas tiče ako se prorede redovi onih koji teže


vlasti, što će nastati pometnja zbog nemogućnosti da se nađu predsjednici,
pometnje koje će konačno dezorganizovati zemlju.



Da bismo doveli naš plan do takvih rezultata mi ćemo podešavati izbore takvih
predsjednika u čijoj prošlosti ima kakvih bilo neotkrivenih mračnih dijela, kakvih
bilo " panama " - tada će oni biti vjerni izvršitelji naših naređenja iz bojazni da se
to ne otkrije i iz težnje, svojstvene svakom čovjeku koji je došao do vlasti, da
održi svoje privilegije, preimućstvo i počasti vezane za zvanje predsjednika.
Narodna skupština će prikrivati i izbirati predsjednike, ali ćemo joj mi oduzeti
pravo da predlaže zakone i njihove izmjene, jer ćemo to pravo prepustiti
odgovornome predsjedniku, lutki u našim rukama. Naravno tada će vlast
predsjednika postati meta za sve moguće napade, ali mi ćemo mu dati samo
zaštitu u pravu obračanja k narodu i traženju njegove odluke, bez njegovih
predstavnika, to jest obraćanje onom istom našem slijepom službeniku -
većini iz gomile. Nezavisno od ovoga mi ćemo prepustiti predsjedniku pravo
objavljivanja opsadnog stanja. Ovo posljednje pravo motivisaćemo time što
predsjednik, kao šef cijelokupne zemaljske vojske, mora je imati na svom
raspolaganju u slučaju zaštite novog republikanskog ustava, na čiju odbranu on
ima pravo kao odgovorni predstavnik i čuvar toga ustava.

Pojmljivo je da će pod takvim uslovima ključ od svetinje biti u našim rukama
i niko sem nas neće više rukovoditi zakonodavnom silom.

Osim toga, sa uvođenjem novog republikanskog ustava mi oduzimamo od
Skupštine pravo interpelacije o vladinim mjerama pod izgovorom čuvanja
političke tajne, a pored toga mi ćemo novim ustavom smanjiti broj predstavnika
do minimuma, čime ćemo za toliko smanjiti strasti za politikom. Ako se one i
preko očekivanja rasplamte i u ovom minimumu, onda ćemo ih svesti na nulu
proglasom i obraćanjem ka svenarodnoj većini....


Od predsjednika će zavisiti određivanje predsjednika i podpredsjednika Skupštine
i Senata. Mjesto stalnih sesija parlamenta mi ćemo skratiti njihove sjednice i
svesti na nekoliko mjeseci.
Sem toga predsjednik, kao šef izvršne vlasti, imaće pravo da saziva ili raspušta
parlament, i u slučaju raspuštanja da produži vrijeme do određivanja novog
parlamentskog skupa. Ali i da posljedice svih ovih u skupštini nezakonitih
postupaka ne bi pale na ustanovljenu od nas odgovornost predsjednika prije
nego što po našim planovima to treba, mi ćemo dati ministrima i drugim
višim administrativnim činovnicima koji okružuju predsjednika misao da
svojim vlastitim mjerama obilaze njegova naređenja, za šta će i biti odgovorni
mjesto njega.....

Naročito preporučujemo da se ova uloga daje na izvršenje Senatu, Državnom
Savjetu ili Ministarskom Savjetu, a ne posebnim ličnostima.



Predsjednik će po našem nahođenju, tumačiti smisao onih postojećih zakona koji
se mogu protumačiti različito; uz to će ih poništavati kada mu se sa naše strane
bude u tome predočena potreba; sem toga on će imati pravo da predlaže
privremene zakone i šta više novu izmjenu vladinog ustavnog rada, motivišući
kako jedno tako i drugo zahtjevima naših državnih interesa.

Takvim mjerama mi ćemo dobiti mogućnost da uništimo malo po malo,
korak po korak, sve ono što ćemo isprva, kada stupimo u naša prava, biti
prinuđeni da uvedemo u državne ustanove radi prelaza ka neprimjetnom
izbacivanju svakog uopšte ustava, kad nastane vrijeme da se pretvori svaka
vlada u naše samodržavlje.



Priznanje našeg samodršca može nastupiti i prije uništenja ustava: ovaj momenat
priznanja nastupiće onda kada narodi, namučeni neredima i bankrotstvom
upravljača, koje smo mi udesili, uzviknu: " Sklonite ih i dajte nam jednog
sveopšteg cara koji bi nas ujedinio i uništio uzroke razdora: granice,
narodnosti, religije, državne račune, koji bi nam dao mir i spokojstvo koje mi
ne možemo da nađemo sa našim upravljačima i predstavnicima.



Ali i vi sami vrlo dobro znate da je za mogućnost svenarodnog izraza i sličnih
želja neophodno neprekidno mutiti u svim zemljama odnose naroda i vlada,
da svi budu primoreni rasparvom, neprijateljstvom, borbom,

_______________________________________________________________

* Knjiga ( Dolazak galaktičkog čovjeka )



mržnjom i šta više mučeništvom, glađu, kalemljenjem bolesti, nevoljom, da Goji
ne bi mogli vidjeti nikakav drugi izlaz, već da pribjegnu našem novčanom
potpunom gospodarstvu....



Ako mi damo narodima da predahnui, to željeni momenat mučno će ikad
nastupiti.



Protokol broj 11.


Program novog ustava. Neki detalji pretpostavljenog prevrata. Goji su ovnovi.
Tajno masonstvo i njegove " pokazne " lože.



Državni savjet se pojavio kao činilac koji podvlači vlast vladarevu: on će kao
pokazni dio zakonodavnog tijela biti kao neki komitet - redakcija zakona i ukaza
vladarevih.

Dakle, evo programa novog ustava koji se priprema. Mi čemo stvoriti

Zakon, Pravo i Sud: 1) ukazima predsjednika pod vidom opštih uredbi, odredbi
Senata i odluka Državnog Savjeta pod vidom ministarskih odredbi, 3) a u slučaju
da nastupi zgodni momenat - u formi državnih prevrata.

Utvrdivši približno " modus agendi ", pozabavimo se detaljima ovih kombinacija
pomoću kojih ćemo dovršiti preokret toka državnih mašina u gore rečenom
pravcu. Pod ovim kombinacijama ja podrazumijevam slobodu štampe, pravo
udruživanja, slobodu savjesti, izborno načelo i mnogo što šta drugo, što će
morati iščeznuti iz ljudskog repertoara, ili će u korijenu biti izmijenjeno
sutradan po objavi novog ustava. Samo u tom momentu biće nam mogućno
da odjedanput objavimo sve naše uredbe, jer docnije bi svaka primjetna
izmjena bila opasna, i evo zašto: ako ta izmjena bude sprovedena surovom
strogošću i u smislu strogosti i ograničenja, onda ona može dovesti do
očajanja izazvanog plašnjom od novih izmjena u tom pravcu; ako ona bude
izvršena u smislu daljih popuštanja, onda će reći da smo mi svjesni svoje
nepravičnosti, a to će potkopati oreol nepogrešivosti nove vlasti, ili će reći da
smo se uplašili pa smo prinuđeni da činimo ustupke, za koje niko neće biti
zahvalan, jer će smatrati da je tako



_______________________________________________________________

* Knjiga koja donosi ovo isto u prenesenom značenju



moralo biti.....I jedno i drugo je štetno po prestiž novoga ustava. Nama je
potrebno da još od prvog momenta njegovog proklamovanja, kada narodi budu
ošamućeni izvršenim prevratom, kada se budu nalazili u teroru i nedoumici, oni
budu svjesni toga da smo mi tako snažni, tako nepovredivi, tako puni moći, da od
njh nimalo ne zaziremo i da se ne samo što nećemo obraćati pažnju na njihova
mišljenja i želje, nego smo spremni i sposobni dosljednom vlašću da ugušimo
izraz i manifestaciju njihovu u svakom momentu i na svakom mjestu, da smo
odjedanput uzeli sve što nam je bilo potrebno i da mi ni u kom slučaju nećemo
dijeliti s njima našu vlast.... Tada će oni od straha zažmiriti na sve i očekivaće da
vide šta će sve iz ovoga proizaći.

Goji su ovnujsko stado, a mi smo za njih vuci. A vi znate što biva sa ovcama
kada se u toru pojave kurjaci?...

Oni će zažmiriti na sve još i stoga što ćemo im obećati povratak svih oduzetih
sloboda čim umirimo neprijatelja mira i ukrotimo sve partije.

Treba li govoriti o tome koliko će oni čekati taj povratak?

Zašto smo smislili i ulili Gojima svu ovu politiku, ulili ne davši im mogućnost da
razgledaju njeno naličje, zašto ako ne zato da bismo obilaskom postigli ono, što
naše rastureno pleme ne može postići drugim putem. To je poslužilo kao osnova
za našu organizaciju tajnog masonstva za koje ne znaju i o čijim ciljevima čak i
ne slute životinje Goji koje smo povukli u pokaznu armiju masonskih loža da
bismo zamazali oči njihovim saplemenicima.

Bog nam je darovao, kao svome izabranom narodu, rasturenost, i baš u toj
prividnoj za sve slabosti našoj ispoljila se sva naša snaga koja nas je sada dovela
do praga vladavine cijelim svijetom.

Sad nam već ostaje malo da doziđujemo na udarenom temelju.



Protokol broj 12


Masonsko tumačenje riječi " sloboda ". Budučnost štampe u masonskom
carstvu. Kontrola štampe. Dopisničke agenture. Šta je progres po shvatanjima
masonstva? Još nešto o štampi.
Masonska solidarnost u savremenoj štampi. Pokretanje provincijalnih "
društvenih " zahtijeva.
Nepogrešivost novog režima.



Riječ "sloboda", koja se može tumačiti raznoliko, mi tumačimo i određujemo
ovako:

Sloboda je pravo da se može činiti ono što dozvoljava zakon. Ovakvo tumačenje
ove riječi poslužiće nam u ono vrijeme time što će se sva sloboda

obresti u našim rukama, jer će zakoni rušiti ili stvarati samo ono što mi budemo
željeli po gore izloženom programu.

Sa štampom ćemo se postupiti na slijedeći način.

Kakvu ulogu igra sada dnevna štampa? Ona služi bujnom raspravljanju potrebnih
nam strasti ili sebičnom partizanstvu. Ona biva prazna, nepravična, lažljiva, i
većina ljudi ne shvata čemu ona služi. Mi ćemo je osedlati i dobro zauzdati, i to
isto ćemo uraditi i sa ostalom štampom, jer kakva smisla ima izbavljati se od
napada dnevne štampe ako budemo ostali meta za brošure i knjige? Mi ćemo
pretvoriti sadašnji skupi produkt javnosti, skup blagodareći neophodnosti njegove
cenzure, u unosan posao za našu državu: mi ćemo je opteretiti naročitim taksenim
prirezom i kaucijama prilikom osnivanja organa ili tipografija koji će morati
osigurati našu vladu od svih napada strane štampe. Za eventualni napad mi ćemo
kažnjavati nemilosrdno. Takve mjere, kao što su marke, kaucije i kazne donijeće
ogroman prihod vladi. Istina, partijski listovi mogli bi i ne žaliti novaca, ali mi
ćemo ih zabranjivati odmah poslije drugog napada na nas. Niko se nekažnjeno ne
može dotaći oreola naše državničke nepogrešivosti. Povod za zabranu izdanja -
zabranjeni organ obespokojava umove bez ikakva povoda i osnova. Molim vas da
imate u vidu, da će među onima koji nas napadaju biti i organi koje smo mi
osnovali, ali oni će napadati isključivo one tačke koje smo mi već predodredili za
izmjenu.

Ni jedna obznana neće dopirati u društvo bez naše kontrole. To mi sada
postižemo time što sve novosti


primaju samo nekoliko agentura u kojima se one koncentrišu sa svih krajeva
svijeta.* Ove agenture biće tada potpuno naše ustanove i objavljivaće samo ono
što im mi naredimo.

Kad smo mi sada umijeli da zavladamo umovima gojskih društava u tolikoj mjeri
da pogotovu svi oni gledaju na svjetske događaje kroz obojena stakla onih
naočara koje im mi mećemo na oči, kada sada za nas ni u jednoj državi ne postoje
prepreke koje bi nam zatvarale pristup ka državnim tajnama, kako ih glupost
gojska naziva, šta će tek biti onda kada mi budemo priznati gospodari svijeta u
licu našeg sveopšteg cara?!

No vratimo se na budučnost štampe. - Svaki koji poželi da bude izdavač,
bibliotekar ili štampar biće prinuđen da dobije za taj posao ustanovljenu diplomu,
koja će mu se u slučaju krivice odmah oduzeti. Kod

takvih mjera oruđe misli postaće vaspitno sredstvo u rukama naše vlade koja neće
dopustiti narodnim masama da lutaju po prašumama maštanja o blagodetima
progresa. Ko od nas ne zna da su te blagodeti i dobročinstva direktni putevi ka
ružnim maštanjima koja su porodila anarhične odnose ljudi među sobom i prema
vlasti, jer je progres ili, bolje reći ideja progresa navela na misao o emancipaciji
svake vrste, ne utvrdivši njene granice... Svi takozvani liberali anarhisti su, ako ne
djela a ono misli. Svaki od njih juri za avetima slobode padajući isključivo u
samovolju, to jest u anarhiju protesta radi protesta...

Pređimo na štampu. Mi ćemo je opteretiti taksama od tabaka i kaucijama, a knjige
koje imaju manje od 30 tabaka - dvostruko više. Mi ćemo ih upisati u kategoriju
brošura, da bi smo s jedne strane smanjili broj listova koji predstavljaju sobom
najgori štampani otrov, a s druge strane - ta mjera će prinuditi na tako dugačke
sastave da će ih svijet malo čitati, naročito zbog njihove skupoće. Ono, pak, što
mi budemo izdavali sami, u korist umnog upućivanja u obilježenom i željenom
pravcu, biće jeftinije i čitaće se na jagmu. Porezivanje će umiriti prazan književni
zanos, a kažnjivost će staviti knjževnike u zavisnost od nas. Ako se i nađu oni koji
žele da pišu protiv nas, neće se naći


______________________________________________________________

*Svjetske novinske i TV agencije



ljubitelji da njihova djela štampaju. Prije nego što primi na štampanje kakvo dijelo
izdavač mora tražiti od nas dozvolu za to. Na taj način mi ćemo izranije znati sve
zamke i intrige koje nam se spremaju, i mi ćemo ih razbiti preduhitrivši ih
unaprijed objašnjenjima po temi o kojoj se u knjizi raspravlja.

Književnost i novinarstvo dvije su najvažnije vaspitne sile, - eto zašto će naša
vlada postati vlasnik većine listova. Time će se naturalisati štetan uticaj privatne
štampe i zadobiti ogroman uticaj na umove....Ako odobrimo deset dnevnih
listova, mi ćemo osnovati svojih trideset i tako dalje u tom smislu. Ali o tome ne
smije da bude ni najmanje sumnje u publici, čega radi će svi listovi koje mi
budemo izdavali imati najrazličitije i najprotivnije po spoljašnosti pravce i
mišljenja, što će izazvati povjerenje prema nama i privući na našu stranu naše
protivnike koji ništa o tome ne slute, te će i na taj način pasti u našu klopku i biti
potpuno bezopasni.

Na prvom mjestu biće postavljeni organi službenog karaktera. Oni će uvijek biti
na strani i čuvati naše interese, te će stoga i njihov uticaj biti relativno ništavan.

Na drugom - stajaće organi poluslužbeni čija će se uloga sastojati u tome da
privuku ravnodušne i zagrijane.

Na trećem mjestu postavićemo tobože našu opoziciju, koja će makar u jednom od
svojih organa predstaviti se tobože kao naš antipod. Naši stvarni protivnici
primiće u duši ovu varljivu opoziciju za svoje ljude i pokazaće nam svoje karte.

Svi naši listovi predstavljaće sve moguće pravce - aristokratski, republikanski,
revolucionarni, šta više anarhistički - dokle god, naravno, bude bio živ ustav...
oni će, kao indijski bog Višnu, imati stotinu ruku od kojih će svaka pipati puls čiji
god hoćete u javnom mijenju. Kada puls bude ubrzan tada će ove ruke povesti
mijenje u pravcu našeg cilja, uzbuđena osoba gubi moć rasuđivanja i lako se
podaje sugestiji. One budale, koje budu mislile da ponavljaju mišljenje lista svoga
logora, ponavljaće naše mišljenje ili ono koje mi želimo. Uobražavajući da idu za
organom svoje partije, oni će poći za onom zastavom koju mi budemo istakli.

Da bismo upućivali u tom pravcu naše novinarske milicije, mi moramo naročito
pažljivo organizovati ovaj posao. Pod imenom centralnog odsjeka štampe mićemo
osnovati knjževne skupove na kojima će naši agenti davati parole i signale.
Pretresavajući i oponirjući našim projektima uvijek površno i nedodirajući suštinu
njihovu, naši će organi voditi prazno puškaranje sa službenim listovima samo
zato, da bi nam pružili povod da se izjasnimo podrobnije nego što smo to mogli
uraditi u svojim početnim službenim izjavama, naravno, kad to za nas bude
probitačno - korisno.

Ovi napadi na nas odigraće još i tu ulogu što će podanici biti uvjereni u
potpunu slobodu javne govornice, a našim će agentima to dati povod da
tvrde kako protivnički listovi govore koještarije, jer ne mogu da nađu prave za
stvarno opovrgavanje naših naređenja.

Takve , neprimjetne za javno mijenje, ali sigurne mjere najuspješnije će povesti
javnu pažnju i povjerenje u stranu naše vlade. Blagodareći njima mi ćemo ukoliko
to bude potrebno uzbuđivati i umirivati duhove u političkim pitanjima, ubjeđivati
ili zbunjivati, štampajući čas istinu čas laž, fakt ili njihova pobijanja, s obzirom na
to da li su oni dobri ili rđavo primljeni, uvijek oprezno pipajući teren prije nego
što na njega stupimo....

Mi ćemo pobijeđivati naše protivnike nasigurno, jer oni neće imati na
raspoloženju organe štampe u kojima bi se mogli izjasniti do kraja usljed
gorepomenutih mjera preduzetih protiv štampe.

Probne kamičke koje mi budemo bacali u trečem razredu naše štampe, u slučaju
potrebe, mi čemo energično opovrgavati u našim polu službenim listovima.

I sada već u izvjesnim formama, recimo u francuskom novinarstvu, postoji
masonska solidarnost u paroli: svi organi štampe vezani su među sobom
profesionalnom tajnom; slično starim augurima, nijedan član njezin, neće izdati
tajnu svojih saznanja i podataka, ako nije odlučeno da se ona objavi. Ni jedan od
novinara neće odlučiti da oda tajnu, jer se nijedan od


njih ne pušta u književnost, ako u cijeloj prošlosti njegovoj nema kakve bilo
sramne ranice. Te bi rane bile odmah otvorene. Dokle god su te rane samo tajna
njih nekolicine, oreol dotičnog novinara privlači mišljenje većine svijeta - za njim
idu sa oduševljenjem.

Mi računamo naročito na provinciju. U njoj mi moramo izazvati one nade i težnje,
sa kojima bismo se uvijek mogli baciti na prestonicu, ističući prestonicama za
samostalne nade i težnje provincije. * Jasno je da izbor njihov mora uvijek biti isti
- naš. Nama je potrebno da se prestonice ponekad, dok mi ne uzmemo punu
vlast, nađu obavijenem provincijalnim mišljenjem naroda, to jest većine udešene
od naših agenata.* Nama je potrebno da se prestonice u psihološkom trenutku ne
odaju pretresavanju i kritici svršenog fakta iz jedinog razloga što je on primljen
mišljenjem provincijalne većine.

Kada budemo u periodu novog režima, prelaznog ka našoj vladavini, mi nećemo
smijeti dopuštati da štampa otkriva društveno nevaljalstvo; potrebno je da se misli
da je novi režim u tolikoj mjeri sve zadovoljio, da su čak i zločini iščezli.... Svi
slučajevi zločinstva moraju ostati poznati samo njihovim žrtvama i slučajnim
svjedocima - nikome više.



Protokol broj 13


Potrebe u nasušnom hljebu. Pitanja politike. Pitanja industrije. Zabava i veselje.
Narodni domovi. "Istina je jedna". Veliki problem.



Nužda u nasušnom hljebu primorava Goje da ćute i da budu pokorne sluge.
Agenti uzeti iz njihove sredine u našu štampu pretresaće po našem naređenju ono
što je nama nezgodno da izdajemo neposredno u službenim dokumentima, a mi
ćemo za to vrijeme te novinarske graje uzeti i sprovesti mjere koje želimo i
podnijeti ih publici kao svršen fakat. Niko neće smijeti tražiti da se ukine ono što
je već riješeno, tim prije što će ono biti predstavljeno kao poboljšanje... A u tom
će štampa okrenuti misli na nova pitanja ( jer mi smo navikli ljude da traže sve
novo) Na pretresanje tih novih pitanja navaliće svi oni šupljoglavi izvršitelji
sudbine koji još ni sada ne mogu da pojme da oni ništa ne razumiju u onome što
hoće da razmatraju. Pitanja politike nikome
nisu pristupačna sem onih koji rukovode njome već mnogo vijekova, tvoraca
njenih.

Iz svega ovoga vi ćete vidjeti da traženjem mišljenja gomile mi samo olakšavamo
kretanje našeg mehanizma, i vi možete zapaziti da mi tražimo odobravanje naše
radnje, nego onih rijeći koje mi puštamo po ovom ili onom pitanju. Mi stalno
objavljujemo da se u svima našim mjerama koje preduzimamo rukovodimo sa
pouzdanošću da poslužimo opštem dobru.*

Da bismo odvukli suviše nemirne ljude od pretresavanja pitanja politike mi sada
sprovodimo tobože nova pitanja njena - pitanja industrije. Na tom poprištu neka
bijesne do mile volje! Mase su voljne da ne dejstvuju, da se odmaraju od tobože
političke djelatnost ( na koju smo ih navikli da bismo se uz njihovu saradnju
borili sa gojskim vladama ), ali samo pod uslovom novih zaposlenja, u kojima im
mi ukazujemo tobož taj isti politički pravac. Da one same ne bi nešto smislile, mi
ih još ometamo zabavama, veseljem, igrama, strastima, narodnim domovima....
Uskoro ćemo preko štampe početi predlagati konkursne utakmice u vještini,
sportu svih vrsta: ovo interesovanje odvratiće konačno duhove od pitanja na
kojima bismo se morali sa njima boriti. Odvikavajući se sve više i više od
samostalnog mišljenja ljudi će početi unisono govoriti sa nama, jer ćemo samo mi
birati i predlagati nove pravce misli...* Naravno, preko takvih lica sa kojima nas
oni neće smatrati za solidarne.

Uloga liberalnih utopista biće definitivno odigrana kada naša vlada bude priznata.
Dotle će nam oni poslužiti kao dobre sluge. Stoga ćemo još upućivati duhove na
svakojaka izmišljanja fantastičnih teorija, novih i tobože progresivnih: ta mi smo
sa punim uspjehom zavrtjeli progresom šuplje gojske glave i sada nema među
Gojima uma koji bi mogao uvidjeti da se pod ovom riječju krije skretanje od
istine u svim slučajevima gdje nije riječ o materijalnim pronalascima, jer je istina
jedna i u njoj nema mjesta progresu.


Progres kao lažna ideja, služi zamračenju istine, da je ne bi niko mogao znati
osim nas, božjih izabranika, čuvara njenih.

Kada nastupi naše carstvo, tada će naši oratori govoriti o velikim problemima koji
su uzbuđivali čovječanstvo zato da bi ga na kraju krajeva doveli do naše blage
vladavine.

Ko će posumnjati tada da smo sve ove probleme mi bili udesili i namjestili
prema političkom planu koji niko nije prokljuvio u toku mnogih vijekova?!



Protokol broj 14

Religija budućnosti. Buduće ropstvo. Nepristupačnost saznanja tajni religije
budućnosti.
Pornografija i buduća štampana riječ.



Kada se mi zacarimo, mi nećemo željeti da postoji druga religija osim naše, religija
o jednom Bogu, sa kojim je naša sudbina vezana našim izabraništvom i kojim je ta
ista naša sudbina sjedinjena sa sudbinama svijeta. prema tome mi moramo oboriti
sva vjerovanja.

Ako se iz toga stvore savremeni ateisti, to neće kao prelazni stepen ništa smetati
našim izgledima, nego će poslužit kao primjer za ona pokoljenja koja će slušati
propovjedi o religiji Mojsija koja je svojom smišljenom i nepokolebljivom
sistemom dovela do pokorenja nama svih naroda. U tome ćemo mi podvući i
njenu mističku istinu, na kojoj će se, reći ćemo mi, osnivati sva njena vaspitna
snaga... Tada ćemo u svakom zgodnom slučaju publikovati članke, u kojima
ćemo sravnjivati našu blagu vladavinu sa prošlima. Blagodeti mira, makar i
iznuđenog vijekovima nemira, * poslužiće kao novi reljef učinjenom dobru.
Pogreške gojskih administracija biće opisivane u najasnijim bojama.*1 Mi ćemo
posijati takvu odvratnost prema njima da će narodi pretpostavljati spokojstvo u
ropskom stanju pravima famozne slobode koja su ih toliko namučila, iscrpla
izvore ljudskog postanka, koja su eksploatisana gomilom varalica i bitangi koje
nisu znale šta rade... Beskorisne promjene vladavina, * na koje smo mi podbadali
Goje kad smo potkopavali njihove državne temelje, toliko će dosaditi narodima
da će oni pretpostaviti da trpe od nas sve, samo da se ne izlažu riziku

_______________________________________________________________

* Bosna *1 -





da ponovo iskuse pređašnje nemire i nevolje. Mi ćemo naročito podvlačiti
istorijske pogreške gojskih uprava koje su toliko vijekova mučile čovječanstvo
odsustvom inteligencije i dovitljivosti u svemu što se tiče istinskog njegovog
dobra, ne videći da su ti projekti sve više pogoršavali, a ne poboljšavali stanje
opštih odnosa na kojima se zasniva čovječanski život.

Sva snaga naših principa i mjera sastojaće se u tome što ćemo ih mi istaći i
protumačiti kao jasni kontrast raspadnutim starim poretcima društvenog uređenja.

Naši filozofi će razmatrati i pretresati sve nedostatke gojskih vjerovanja, ali niko i
nikada neće pretresati našu vjeru sa njene prave tačke gledišta jer nju neće
niko temeljno upoznati osim naših, koji nikada neće smjeti izdati njene tajne.

U zemljama koje prednjače mi smo stvorili bezumnu, odvratnu prljavu
književnost. Još neko vrijeme po našem stupanju na vlast mi ćemo podsticati
njezin opstanak da bi ona što reljefnije ocrtala kontrast govora, programa koji se
razležu sa naših visina...Naši pametni ljudi, naročito vaspitani za to da rukovode
Goje, sastavljaće govore, projekte, memoare, članke, kojima ćemo uticati na
duhove, vodeći ih ka pojmovima i znanjima koje smo mi obilježili.



Protokol broj 16

Jednodnevni svjetski prevrat. Kazne. Buduća sudbina Goja - masona.

Mističnost vlasti. Razmnožavanje masonskih loža. Centralna uprava mudraca.

" Azefovština ". Masonstvo kao rukovodilac svih tajni društva. Značaj javnog
 uspjeha.
Kolektivizam. Žrtve. Kazne masona. Pad prestiža zakona i vlast. Predizbraništva.
 Kratkoća i jasnost zakona budućeg carstva. Poslušnost starješina. Mjere protiv
zloupotrebe vlasti.
Surovost kažnjavanja. Krajnji rok sudijske starosti. Liberalizam sudija i vlasti.
Svjetski novac.
Apsolutizam masonstva. Pravo kasacije. Patrijahalni " izgled " vlasti budućeg "
vladara ". Pravo jačeg kao jedno pravo. Car izrailski - patrijarh svijeta.

Kada se mi definitivno zacarimo, blagodareći državnim prevratima koji će svugdje
biti pripremljeni za jedan isti dan, poslije definitivnog priznanja nepodobnosti
svih postojećih vlada ( a dotle će proći dosta vremena, možda i cijeli jedan vijek ),
mi ćemo se postarati

da protiv nas bude zavjera. Toga radi mi ćemo nemilosrdno kazniti sve one koji
predusretnu našu vladavinu s oružjem u rukama. Svako novo osnivanje kakvog
bilo tajnog udruženja biće također kažnjeno smrću, a ona koja danas postoje, koja
mi poznajemo i koja su nam učinila izvjesne usluge, ukinućemo i poslaćemo ih u
daleke kontinente izvan Evrope. Tako ćemo postupiti s onim Gojima masonima
koji odveć mnogo znaju; one pak koje ćemo iz bilo kojih razloga pomilovati, biće
u stalnom strahu od izgnanstva. Mi ćemo izdati zakon po kome će svi bivši
učesnici tajnih društava podležati progonstvu iz evrope kao centra naše uprave.

Odluka naše vlade biće definitivna i bez apelacije.

U gojskim društvima, u kojima smo posijali tako duboko korijenje nesloge i
protestantizma, moguće je ustanoviti red samo nemilosrdnim mjerama koje jasno i
oštro dokazuju vlast: ne treba gledati na žrtve koje se prinose budućem dobru. U
postizanju dobra ma i putem prinošenja žrtava sastoji se obaveza svake
vlade, koja je svjesna toga da se ne samo u privilegijama nego i u obavezama
sastoji opstanak. Glavna je stvar za stabilnost uprave učvršćenje oreola moći, taj
se oreol postiže samo veličanstvenom nepokolebljivošću vlasti koja bi nosila na
sebi znake neprikosnovenosti od mističkih uzroka - od Božjeg izbora. Tako je
bilo doposljednjeg doba rusko Samoderžavlje - jedini u svijetu naš ozbiljan
neprijatelj, ako ne računamo Papstvo. Sjetite se, primjera radi, kao Italija,
zalivena krvlju, nije takla ni dlaku na glavi Sulinoj koji je tu krv i prolio: Sula je
svojom moći bio bog u očima naroda koji je on namučio, a njegov muški i hrabri
povratak u Italiju stavio ga je izvan prikosnovenosti... Narod ne dira onoga koji
ga hipnotiše svojom hrabrošću i snagom duha.

Za vrijeme do početka našeg carstva mi ćemo, naprotiv, stvoriti i umnožiti
frank - masonske lože u svim zemljama svijeta, uvući ćemo u njih sve koji
mogu biti i koji već jesu istaknuti poslanici, jer će u tim ložama biti glavno
obavještajno mjesto i uticajno sredstvo. Sve ove lože mi ćemo skoncentrisati pod
jednu.

upravu koja će biti samo nama poznata a svim ostalima nepoznata i koja će biti
sastavljena od naših mudraca. Lože će imati svoga predstavnika, koji će sobom

prikrivati pomenutu upravu masonstva, od koje će dolaziti parola i program.

U tim ložama mi ćemo zavezati čvor svih revolucionarnih i liberalnih elemenata.
One će se sastojati iz svih društvenih slojeva. Najskrivenije političke zamisli biće
nam poznate i potpašće pod naše rukovodstvo onog časa kad i poniknu. Članovi
tih loža biće gotovo svi agenti međunarodne i nacionalne policije, jer je njena
služba za nas nezamjenjiva u tom pogledu što policija može ne samo na svoj način
da se obračuna sa nepokornim nego i da prikrije naše radnje, da stvori povode za
nezadovoljstvo i tako dalje...

U tajna društva obično najradije stupaju aferiste, karijeriste i uopšte ljudi većinom
lakomisleni, sa kojima nam neće biti teško da vodimo poslove i pomoću njih da
navijamo mehanizam mašine koju smo projektovali... Ako se ovaj svijet
uskomeša i uzbuni, onda će to značiti da nam je bilo potrebno da ga uzbunimo da
bismo porušili njegovu odveć veliku solidarnost. Ako u njegovoj sredini
ponikne zavjera, onda će na čelo njeno stati niko drugi do jedan od naših
najvjernijih sluga. Prirodno je da ćemo mi, a niko drugi, povesti masonsku
akciju, jer mi znamo kuda vodimo, znamo krajnji cilj svakog dejstva; Goji pak ne
znaju ništa, ne znaju čak ni neposredni rezultat: Njih zadovoljava obično trenutni
račun zadovoljenja samoljublja u izvršenju onoga što je zamišljeno, ne
primjećujući čak ni to da i sama zamisao ne pripada njihovoj inicijativi nego
našem navođenju na dotičnu misao....

Goji idu u lože iz radoznalosti ili u nadi da se uz pripomoć njihovu proguraju što
bliže ka bogatoj društvenoj trpezi, a neki opet zato da bi imali mogućnost da
iznesu pred publiku svoja neostvarljiva i neosnovana maštanja: oni žude za
emocijom uspijeha i aplauza na koji smo mi vrlo izdašni. Mi im zato i dajemo taj
uspijeh da bismo se koristili samoobmanom koja otuda proističe, pri kojoj ljudi
neprimjetno usvajaju naše sugestije, ne zazirući od njih, u punoj uvjerenosti da
njihova nepogrešnost sipa svoje misli, a da


tuđe već ne može da prima.....Vi ne možete ni da zamislite kako se najpametniji
među Gojima može dovesti do nesvjesne naivnosti, pod uslovima samoobmane, i
kako ih je u isto vrijeme lako obeshrabriti najmanjim neuspjehom, recimo
prekidom aplauza i dovesti do ropske pokornosti, samo da bi se uspijeh
obnovio....Ukoliko naši zapostavljaju uspjeh da bi samo sproveli svoje
planove, utoliko su Goji gotovi da žrtvuju sve planove da bi se samo dočepali
uspijeha. Ta njihova psihologija znatno nam olakšava zadatak njihova
upučivanja. Ovi tragovi* po izgledu imaju ovnujske duše, a u glavama njihovim
duva promaja. Mi smo ih popeli na konjića mašte o tome da će simbolična
jedinica kolektivizma progutati ljudsku individualnost.... Oni se još nisu snašli i
razabrali i neće se razabrati u toj misli, da je ovaj konjić očigledno rušenje
najglavnijeg zakona prirode, koja je stvorila u samom početku stvaranja svijeta
jedinicu koja ne liči na druge, naime baš u cilju individualnosti...Oni se još nisu
snašli i razabrali i neće se razabrati u toj misli, da je ovaj konjić očigledno rušenje
najglavnijeg zakona prirode, koja je stvorila u samom početku stvaranja svijeta
jedinicu koja ne liči na druge, naime baš u cilju individualnosti.

Kad smo ih mogli dovesti do takvog bezumnog sljepila, nije li to frapantno jasan
dokaz koliko je um gojski čovječanski nerazvijen u sravnjenju sa našim
umom?!... To baš poglavito garantuje naš uspijeh.

Koliko su bili pronicljivi naši stari mudraci kad su govorili, da za postizanje
ozbiljnog cilja ne treba prezati ni od kakvih sredstava i ne gledati na broj žrtava
koje se prinose radi tog cilja... Mi se nismo obzirali na žrtve is sredine gojske
marve, mada smo žrtvovali mnoge naše, ali smo im tada dali takav položaj na
zemlji o kakvom oni nisu mogli sanjati.

Relativno mnogobrojne žrtve naše sačuvale su našu našu narodnost od propasti.

Smrt je neizbježan kraj za svakoga. Bolje je da se taj kraj primakne onima koji
ometaju naš posao, nego li k nama koji stvaramo taj posao. Mi kažnjavamo
masone tako da niko sem brače o tome ne može posumnjati, šta više ni same
žrtve kazne: svi oni umiru kad je to potrebno, reklo bi se, od normalnog
oboljenja...

Znajući to, čak i braća ne smiju protestovati. Takvim mjerama mi smo iščupali iz
sredine masonstva i sam korijen protesta protiv naših naređenja. Propovjedajući



_________________________________________
* trgovi - je u originalu


Gojima liberalizam mi u isto vrijeme držimo svoj narod i naše glavne agente u
stalnoj poslušnosti.

Pod našim uticajem izvršenje gojskih zakona skraćeno je i svedeno do minimuma.
Prestiž zakona podriven je liberalnim tumačenjem uvedenim u tu sferu. U
najvažnijim političkim i principijelnim stvarima i pitanjima sudije riješavaju onako
kako im mi naredimo, vide stvari u onoj svijetlosti kojom ih mi osvijetlimo, za
gojsku administraciju, naravno, preko podmetnutih lica sa kojima mi tobože ničeg
zajedničkog nemamo, - mišljenjem novina ili drugim putevima.

Čak i senatori i viša administracija slijepo primaju naše savjete. Čisto životinjski
um Goja nije sposoban za analizu i posmatranje, a još manje za predvidjanje
onoga čemu može odvesti izvjesna postavljanja pitanja.

U toj razlici u sposobnosti mišljenja izmedju Goja i nas može se jasno vidjeti pečat
izabraništva i čovječnosti za razliku od instiktivnog, životinjskog uma Goja. Oni
vide, ali ne predviđaju i ne pronalaze ( izuzev samo materijalne stvari ). Iz toga se
jasno vidi da nas je sama priroda predodredila da rukovodimo i upravljamo
svijetom.

Kada dođe vrijeme javne uprave, vrijeme da manifestujemo njenu blagotvornost,
mi ćemo preraditi sva zakonodavstva, naši zakoni će biti kratki, jasni, stalni, bez
ikakvih tumačenja, tako da će svaki biti u stanju da ih dobro i pouzdano zna.
Glavna odlika njihova biće poslušnost prema stariješinama dovedena do
grandioznog stepena. Tada će sve zlopupotrebe iščeznuti usljed odgovornosti svih
do jednoga pred najvišom vlašću predstavnika vlasti. Zloupotrebe pak vlasti koja
leži niže ove posljednje instance kažnjavaće se tako nemilo